Udaranje roditelja ili drugih osoba često je izazov s kojim se susreću mnogi roditelji male djece. Iako se ovo ponašanje može činiti problematičnim, važno je razumjeti da ono najčešće proizlazi iz djetetove nesposobnosti da verbalizira svoje emocije. Socijalna radnica i stručnjakinja za roditeljstvo, Gen Muir, naglašava da roditelji ne bi trebali reagirati ljutnjom ili kaznama, već ponuditi smiren i dosljedan odgovor koji pomaže djetetu da nauči kontrolirati svoje reakcije.
Zašto djeca udaraju?
Djeca u ranoj dobi još uvijek razvijaju sposobnost upravljanja emocijama. Kada su frustrirana, ljuta, preopterećena ili čak sretna, mogu pribjeći tjelesnim reakcijama jer nemaju razvijene verbalne vještine kako bi izrazila svoje osjećaje. Udaranje, ugrizi ili povlačenje za kosu često su način na koji mala djeca pokušavaju komunicirati s roditeljima ili okolinom.
Mnogi roditelji instinktivno reagiraju govoreći fraze poput „Budi nježan“ ili „Ne smiješ udarati“. Međutim, prema Gen Muir, takve upute mogu zbuniti dijete jer ne daju jasnu strukturu o tome što bi trebalo učiniti umjesto agresivnog ponašanja.
Kako pravilno reagirati?
Ključno je postaviti jasne granice, ali bez negativnih emocija ili kazni koje mogu uzrokovati osjećaj srama kod djeteta. Umjesto toga, roditelji bi trebali koristiti smiren, odlučan ton i konkretne upute. Primjerice, umjesto da kažete „Budi nježan“, bolje je reći:
„Neću ti dopustiti da udaraš mene ili druge. Maknut ću se, maknut ću bebu ili tebe kako bismo svi bili sigurni. Možeš biti ljut, ali ti neću dopustiti da nikoga udaraš.“
Ovaj način izražavanja jasno pokazuje djetetu da roditelj razumije njegove emocije, ali i postavlja granice koje se ne smiju prijeći. Time se dijete uči da postoje i drugi načini izražavanja ljutnje, umjesto nasilnog ponašanja.
Važnost dosljednosti
Dosljednost u reakcijama ključna je za učenje. Ako roditelji u nekim situacijama dopuštaju udaranje, a u drugima reagiraju strogo, dijete neće razumjeti koja su pravila. Zato je važno svaki put koristiti isti smiren, ali odlučan ton i dosljedno postavljati granice.
Također, roditelji mogu koristiti tehnike preusmjeravanja pažnje kako bi djetetu pomogli da izrazi frustraciju na prihvatljiv način. Na primjer, mogu ga potaknuti da udara jastuk, koristi riječi poput „ljut sam“ ili jednostavno se odmakne kako bi se smirilo.
Kako podržati emocionalni razvoj djeteta?
Osim postavljanja jasnih granica, važno je pomoći djetetu da razvije emocionalnu inteligenciju. To znači da roditelji trebaju prepoznati djetetove emocije i pomoći mu da ih imenuje. Umjesto da samo kažu „Ne smiješ udarati“, mogu dodati: „Vidim da si ljut jer ne možeš dobiti igračku. Možeš mi reći da si ljut umjesto da udaraš.“
Dodatno, roditelji mogu koristiti igre i priče kako bi djetetu pokazali alternative nasilnom ponašanju. Na primjer, čitanje slikovnica o emocijama može pomoći djetetu da prepozna i imenuje svoje osjećaje.
Što ako dijete nastavi s udaranjem?
Ako dijete i dalje nastavlja s ovim ponašanjem, važno je ne odustati. Djeca uče kroz ponavljanje, a roditelji trebaju ostati smireni i strpljivi. Važno je ne reagirati bijesom ili kaznama koje bi mogle izazvati još veći osjećaj frustracije kod djeteta.
Ako je udaranje učestalo i ne prestaje unatoč dosljednom radu na promjeni ponašanja, može biti korisno konzultirati se s pedijatrom ili stručnjakom za dječji razvoj.
Udaranje roditelja ili drugih osoba nije znak da je dijete „zločesto“, već da još nije naučilo kako upravljati svojim emocijama. Ključ uspjeha leži u smirenim i dosljednim reakcijama roditelja. Koristeći jasne i jednostavne upute te pomažući djetetu da izrazi svoje osjećaje na prihvatljiv način, roditelji mogu postići dugoročne pozitivne rezultate. Strpljenje, razumijevanje i dosljednost omogućit će djetetu da nauči kako se nositi s frustracijama bez pribjegavanja agresiji.
