Majka koja ima bolesnog sina napisala je pismo u kojem govori da bi roditelji trebali prestati požurivati svoju djecu, jer oni imaju sasvim dovoljno vremena – pokušaji da se dijete što prije gurne u život odraslih nisu dobri. Kreće to od preranog “skidanja” s dojke bebe stare samo 6 mjeseci, preranog odvajanja od mame i tate u baka servis i vrtić (ovdje je već “kriva” socijalna politika jer mnoge mame (ili tate) ne mogu priuštiti izbivanje s posla), forsiranje bezbrojnih vanvrtićkih i vanškolskih aktivnosti….
Prenosimo njezino pismo u cijelosti:
“Dragi roditelji,
Dozvolite da vam se predstavim. Ja sam majka jednog divnog i jako pametnog dvadesetogodišnjeg mladog muškarca. Tijekom posljednje tri godine, moj sin je preživio 18 posjeta bolnici zbog teške Kronove bolesti, tri infekcije koje će zauvijek imati, bezbroj tableta protiv bolova, katetera i injekcija. Kirurški mu je uklonjen dio debelog crijeva, izvedena crijevna resekcija kirurškim putem, a nedavno je preživio i povredu mozga nakon pada sa skejtborda.
Imam li vašu pažnju? Dobro. Mada moj cilj nije bio da vam skrenem pažnju na ovaj način.
Znam da smatrate da su svi vaši roditeljski koraci napravljeni u interesu vašeg djeteta, ali ja želim podijeliti neke lekcije koje sam naučila, u nadi da ću vas spriječiti da učinite neke od tih naizgled dobronamjernih stvari. Bila sam primorana da se zaustavim. Nadam se da ćete vi odlučiti isto.
Molim vas, prestanite više zakazivati svom djetetu satove tenisa, klavira, karatea i druge aktivnostima koje sve djeca vaših susjeda rade. Djeci je potrebno vrijeme da istraže, imaju avanturu, igraju se i maštaju. Oni su mali samo nekoliko godina, dozvolite im da izgrade svoju prirodnu radoznalost na svoj način i po svom rasporedu.
Oni imaju vremena.
Molim vas, prestanite ih pripremati za fakultet u šestom razredu. U stvari, molim vas, prestanite ih pripremati za studij uopće. Ako je fakultet u njihovoj budućnosti, oni će se pripremiti uz pomoć svojih urođenih talenata. Nećete im biti potrebni vi za pisanje eseja, kao ni da ih tjerate da volontiraju, uzmu dodatne satove, rade neki dodatni posao da bi stekli fakultetsku diplomu.
Oni imaju vremena.
Molim vas, prestanite na dijete prebacivati priču koju vi imate u glavi o tome kako ono treba napredovati u životu. Vaša djeca nisu produžetak vas u tom smislu. Svatko ima svoj put kojim ide i koji prate radost, slomljena srca i gubici. Nemojte ni pokušavati da ih spasite od neuspjeha. Dozvolite im da se samostalno kreću kroz život. Ponekad slomljeni od borbe i ružnih lekcija, ali i s osmijehom na licu zbog naučenih lekcija i mudrosti koje im vi ne možete dati.
Molim vas, prestanite ih požurivati u svijet odraslih. Dozvolite im da neko vrijeme uživaju u slobodi djetinjstva. Oni će uskoro imati sve iste probleme, odgovornosti i zahtjeve kao i vi. Zašto ih požurivati u to?
Oni imaju vremena.
Na kraju krajeva, živimo u svijetu koji je potpuno okrutan! Prestanite s pravilima, rokovima i starosnim definicijama. Suvremeno društvo nam nameće kad, kako i gdje naša djeca moraju biti u bilo kom trenutku. Tko je napravio ovaj svijet u kojem živimo? Odakle ta pravila dolaze?
Naša djeca se trebaju pripremiti za najvažniju od svih životnih lekcija – da pronađu sreću i ljubav u svijetu izrešetanim neizvjesnostima. I ako prestanemo raditi neke stvari koje sam gore spomenula, oni će imati vremena učiniti upravo to.”
Izvor: atma
