Odgoj djeteta jedan je od najzahtjevnijih zadataka u životu roditelja. Iako svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, nesvjesne pogreške mogu imati dugoročne posljedice na razvoj njegove osobnosti. Jedan od mogućih ishoda takvih grešaka je razvoj narcisoidnih osobina kod djece. Narcisoidnost se ne pojavljuje iznenada; ona se gradi kroz specifične obrasce ponašanja i roditeljskog odgoja. U nastavku ćemo opisati sedam uobičajenih pogrešaka koje roditelji čine, a koje mogu dovesti do toga da dijete razvije pretjeran osjećaj vlastite važnosti, manjak empatije i potrebu za stalnim divljenjem.
1. Pretjerano hvaljenje i uzdizanje djeteta
Roditelji često žele potaknuti samopouzdanje svog djeteta, ali kada se pohvale pretjeraju i postanu nerealne, dijete može razviti osjećaj da je bolje od drugih. Primjerice, kada roditelji neprestano govore svom djetetu da je “posebno”, “pametnije od svih” ili “najbolje u svemu”, dijete može početi vjerovati da zaslužuje posebne privilegije bez ikakvog truda. Takav način odgoja može potaknuti narcisoidno razmišljanje i potrebu da ga svi stalno hvale i potvrđuju njegovu superiornost.
2. Nedostatak postavljanja granica
Djeca trebaju jasne granice kako bi naučila odgovornost i poštovanje prema drugima. Kada roditelji ne postavljaju granice ili ih stalno popuštaju, dijete može razviti osjećaj da su njegova želja i volja važniji od svega. Roditelji koji ne kažu “ne” kada je to potrebno, odgajaju djecu koja ne razumiju koncept odgađanja zadovoljstva, što može dovesti do egocentričnog ponašanja u budućnosti.
3. Prezaštićivanje djeteta
Roditelji koji žele zaštititi svoje dijete od svake nelagode ili problema mogu nenamjerno stvoriti osobu nesposobnu za suočavanje s izazovima. Kada dijete nije suočeno s posljedicama svojih postupaka ili ne nauči kako se nositi s neuspjehom, ono može razviti osjećaj da mu svijet duguje posebne privilegije. Narcisoidne osobe često ne znaju kako se nositi s kritikama i neuspjehom upravo zato što nisu naučile kako ih prihvatiti i preraditi u ranom djetinjstvu.
4. Uvjetna ljubav
Roditelji koji pokazuju ljubav i odobravanje samo kada dijete ispunjava određene kriterije (npr. kad postiže izvrsne ocjene, pobjeđuje u sportu ili se ponaša na određen način) mogu stvoriti dijete koje vjeruje da je vrijedno samo ako je superiorno drugima. Ovaj obrazac može rezultirati odraslom osobom koja konstantno traži potvrdu izvana, jer nikada nije naučila da je voljena i vrijedna bezuvjetno.
5. Fokus na vanjski uspjeh, a ne na karakter
Ako roditelji daju previše važnosti ocjenama, izgledu, materijalnim postignućima i društvenom statusu, a premalo na empatiju, ljubaznost i integritet, dijete može naučiti da je jedino važno kako ga drugi vide. Ovo može dovesti do narcisoidnih osobina poput pretjeranog fokusiranja na imidž i uspjeh, bez razvijanja dubokih moralnih vrijednosti i stvarne empatije prema drugima.
6. Nedostatak emocionalne topline
Hladni, emocionalno distancirani roditelji mogu stvoriti djecu koja razvijaju narcisoidne osobine kao obrambeni mehanizam. Kada dijete ne dobije dovoljno topline i ljubavi u djetinjstvu, ono može razviti masku samodostatnosti i superiornosti kako bi sakrilo unutarnju nesigurnost. Narcisoidne osobe često izgledaju samopouzdano, ali u stvarnosti duboko u sebi osjećaju nesigurnost i prazninu.
7. Roditelji kao loši uzori
Djeca uče o svijetu promatrajući ponašanje svojih roditelja. Ako roditelji sami pokazuju narcisoidne osobine – traže stalno divljenje, ponižavaju druge, ne pokazuju empatiju – dijete može razviti iste obrasce ponašanja. Djeca nesvjesno usvajaju ono što vide kod roditelja, pa ako žele odgojiti empatično i odgovorno dijete, roditelji moraju svojim primjerom pokazati kako se to postiže.
Odgoj djeteta nije jednostavan zadatak, a roditeljske pogreške su neizbježne. No, važno je biti svjestan kako određeni obrasci ponašanja mogu dugoročno oblikovati djetetovu osobnost. Umjesto stvaranja iluzije posebnosti i privilegiranosti, roditelji bi trebali težiti tome da djeca razviju empatiju, odgovornost i realističan pogled na sebe i svijet. Samo tako mogu odgojiti emocionalno zdravu osobu koja će znati balansirati između samopouzdanja i poštovanja prema drugima.
