Radost kao emocija ima čak višu frekvenciju (540) od Ljubavi (500) jer je Radost krajnji ishod i vanjska manifestacija osjećaja Ljubavi. Imunitet sve više pada kada u sebi imamo sve više emocija brige, stresa, pritiska, ogorčenja, tuge… Da bi se imunitet podigao, treba u sebi pojačati pozitivne emocije i svaki dan ih “njegovati”.
Mjesec – dva unazad imala sam manji zdravstveni problem – po prvi put u životu koža je reagirala na ono što mi se događalo u okruženju. Dosad nikad nisam imala problema s kožom, lijepo me je “slušala”, ali sad baš “navalilo”. Naravno, sjednem ja sebe pred sebe i da vidimo što ili tko mi to iz moje okoline smeta jer koža je naša prva obrana ka okolini i životnim uvjetima.
Nađem uzrok problema (zabrinutost za uslove rada moje kćeri u drugoj državi) i počnem raditi mentalno i emocionalno na tome da se to očisti. Odradim par tretmana, ali svrbež ne prestaje, a koža se i dalje ljušti! Pošto ovo znači i pad imuniteta potražim dodatnu pomoć. Sjednem, pitam vodiče što još mogu uraditi, a oni k’o iz topa – povećaj hitno osjećaj RADOSTI. Ja sam mislila sad će oni meni reći da promijenim mentalni stav, promatranje situacije, ili ulje kojim se mažem, ili nešto treće, ali vraga!
Zatražim objašnjenje tog čudnog savjeta i evo u čemu je “tajna”!
Radost kao emocija ima čak višu frekvenciju (540) od Ljubavi (500) jer je Radost krajnji ishod i vanjska manifestacija osjećaja Ljubavi.
Naime, imunitet opada što u sebi imamo više emocija brige, stresa, pritiska, ogorčenja, tuge, itd…
Da bi se imunitet podigao, treba pojačati pozitivne emocije u sebi i svaki dan ih doslovce “njegovati” kao biljku koju svakodnevno morate zalijevati vodom. Pošto sam već neko vrijeme bila podsvjesno zabrinuta zbog kćerkinog posla, nisam ni primijetila kako se briga poslije dugo vremena tiho “uvukla pod moju kožu”. (Vidite da i sami imamo narodne izraze koji TOČNO dijagnosticiraju naše probleme, samo što na to nikad nismo obraćali pažnju).
I kad sam ustanovila da mi je ova briga nekako promakla (jer moramo stalno biti budni za svoje emocije), iste sekunde sam je počela uklanjati time što sam počela razgovarati sa sobom i brigu zamjenjivati mirom i vjerom da će sve biti uredu. A onda sam sjela i tiho počela dozivati svoju dragu Radost (inače, to je moja najomiljenija emocija).
S druge strane, nisam mogla vjerovati da sam sebi ponovno nesvjesno dozvolila da se ona majčinska briga ponovno vrati. Mislila sam da sam je se riješila! Ali, očito je da nisam!
Dakle, lijek je bio Radost. I evo, poslije svega, koža je sasvim uredu, ljuštenje je proizvelo opet nove stanice tako da se istodobno i pomladila.
U međuvremenu, kćer se vratila kući iz druge države, napustila neodgovarajući posao i našla drugi, ovdje gdje živimo. No, poanta je u tome da sam ja prvo morala sama sebi izliječiti dermatitis prije nego se ona vratila. Vodiči su me natjerali da ja svjesno, radeći na sebi izbacim i zadnje ostatke tzv. majčinske brige, a ne da mi razrješenje kćerkine životne situacije donese mir i radost. I zaista se tako dogodilo.
Čim sam ja razriješila svoje nedoumice i nepoželjne stavove i osjećanja, najednom se i sve vani posložilo, da ne može biti bolje. “Neutralno suosjećanje” je najbolji izbor kada se radi o životnim problemima naših najmilijih.
