Pustila je. Bez razmišljanja ili riječi, samo je pustila.
Oslobodila se straha.
Oslobodila se predrasuda.
Oslobodila se tuđih mišljenja koja se motaju oko njene glave.
Oslobodila se svih neodlučnosti u sebi.
Oslobodila se svih “pravih razloga”.
Skroz i u potpunosti, bez oklijevanja i brige, samo je pustila.
Nikoga nije pitala za savjet.
Nije čitala knjigu o tome kako pustiti.
Nije tražila potvrdu u Svetom pismu.
Samo je pustila.
Pustila je sve uspomene koje su je vraćale nazad.
Oslobodila se svih strepnji koje su je sprječavale da ide naprijed.
Pustila je sve planove i proračune o tome kako uraditi “prave” stvari.
Nije obećala da će pustiti.
Nije pisala dnevnik o tome.
Nije odredila datum kada će to napraviti.
Nije objavila svima, nije dala oglas u novinama.
Nije provjeravala vremensku prognozu i dnevni horoskop.
Samo je pustila.
Nije analizirala da li bi trebalo pustiti.
Nije pozvala svoje prijatelje da bi razgovarala o tome.
Nije išla na duhovne seanse.
Nije izgovarala molitve.
Nije izgovorila nijednu reč.
Samo je pustila.
Nitko nije bio tu kada se to dogodilo.
Nije bilo aplauza i čestitanja.
Nitko joj se nije zahvalio, nitko ju nije pohvalio.
Nitko nije ništa primijetio.
Kao list što pada sa stabla, tako je i ona samo pustila.
Nije bilo napora.
Nije bilo borbe.
Niti je bilo dobro, niti je bilo loše.
Bilo je što je bilo i to je upravo samo to.
U tom procesu puštanja, pustila je da sve bude kako treba biti.
Mali osmjeh se pojavio na njenom licu.
Blagi povjetarac je puhnuo kroz nju. I sunce i mjesec su zasjali zauvjek…
Izvor: atma
