Karl Jung, poznati psihoanalitičar i psihijatar, je posvetio mnogo pažnje svom istraživanju posvećenom odgoju i odrastanju muške djece.
On je došao do zaključka da ako se dijete ne odgaja i ne vaspitava pravilno to može dovesti do nastanka kompleksa koji je poznat kao muškarac-dijete. On je istakao da ako muž ne daje dovoljno ljubavi i pažnje svojoj ženi, odnosno djetetovoj majci, ona će željeti da stvori veću povezanost sa svojim sinom nego što je to potrebno.
Majka često može svojom pretjeranom brigom i pažnjom natjerati sina da se veže za nju i nametnuti mu osjećaj da zavisi od nje. Tada dijete nije u stanju da se odvoji od majke i počne da živi samostalan život. Majka će tada uvijek pokušavati da donese sve važne odluke umjesto svog sina i ispravljaće njegove greške dokle god joj on to bude dozvoljavao.
Majke često nesvjesno prave velike greške i ne dozvoljavaju svojim sinovima da odrastu i postanu muškarci, što im predstavlja veliki problem da se osamostale,m odrastu i osnuju svoju porodicu. On tada biva paralizovan jer misli da se sreća i mir mogu naći i dobiti samo od majke.
Takav stav u velikoj mjeri utiče na njegovu muškost, hrabrost i odlučnost da napravio neku promjenu u svom životu i rizikuje. Ako želi da započne svoj život i osamostali se, muškarac će morati da prekine tu vezu koju ima sa svojom majkom.
Mnogi smatraju da ovakve situacije ne postoje i da majke svojom brigom i zaštitom žele samo najbolje za svoje dijete, ali one svojim sinovima time nanose više štete nego koristi. One svojim, svjesnim ili nesvjesnim pomašanjem spriječavaju svoje sinove da pronađu sreću izvan sigurnog majčinog krila.
Tako neki muškarci nisu u stanju da postignu psihološku zrelost, gdje otac treba da igra ključnu ulogu i nauči ih svemu onome što je potrebno kako bi njegov sin odrastao u zrelog i nezavisnog muškarca. Ipak, da bi to postigli, oni prvo moraju da se riješe osjećaja zavisnosti prema majci koje su im njihove majke svjesno ili nesvjesno nametnule.
