Majčinstvo je jedan od najzahtjevnijih i najodgovornijih zadataka u životu, ali nažalost, nisu sve majke sposobne pružiti zdravu i uravnoteženu ljubav svojoj djeci. Talijanska psihologinja Ana De Simone identificirala je nekoliko tipova toksičnih majki koje mogu negativno utjecati na emocionalni i psihološki razvoj djece. Takve majke često nesvjesno nanose štetu svojoj djeci, ostavljajući dugoročne posljedice koje se mogu odraziti na njihovu budućnost.
Jedan od najčešćih tipova toksičnih majki su tzv. “premajke”. Ove žene su u potpunosti posvećene svojoj djeci, žrtvujući sve kako bi im pružile ono što smatraju najboljim. Međutim, problem nastaje kada njihova požrtvovnost prelazi granice i postaje oblik emocionalne ucjene. One očekuju zahvalnost i stalnu pažnju, a ako je ne dobiju, stvaraju osjećaj krivnje kod djece. Ovaj obrazac ponašanja može kod djece izazvati nesigurnost i poteškoće u razvijanju autonomije.
Drugi tip su “crne majke”, koje su konstantno negativne, kritične i rijetko pokazuju ljubav ili pohvale. Njihov način komunikacije temelji se na kritikama i umanjivanju uspjeha vlastite djece, što može ozbiljno narušiti djetetovo samopouzdanje. Djeca takvih majki često razvijaju strah od neuspjeha, anksioznost i osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra. Ovaj tip majki ostavlja trajne emocionalne ožiljke i često dovodi do nesigurnosti u odrasloj dobi.
Treća kategorija su majke žrtve, koje uvijek ističu koliko su nesretne i kako im je život težak. One traže podršku od svoje djece, prisiljavajući ih da preuzmu ulogu roditelja. Djeca takvih majki odrastaju s prevelikom odgovornošću, osjećajem dužnosti i često zanemaruju vlastite potrebe. Posljedica ovakvog roditeljskog ponašanja može biti nesposobnost postavljanja granica u kasnijim odnosima i sklonost biranju partnera koji također zahtijevaju stalnu emocionalnu podršku.
Ovi obrasci toksičnog roditeljstva mogu imati ozbiljne posljedice na psihološki razvoj djece. Mnogi od njih u odrasloj dobi osjećaju krivnju zbog svojih odluka, nesigurni su u sebe i teško se nose sa životnim izazovima. Također, mogu razviti različite oblike ovisnosti, bilo o destruktivnim vezama, hrani, alkoholu ili drugim supstancama koje im pružaju privremeni osjećaj sigurnosti i smirenosti.
Rješenje ovih problema leži u prepoznavanju toksičnih obrazaca ponašanja i njihovom svjesnom prekidanju. Djeca koja su odrastala s ovakvim majkama trebaju raditi na svojoj emocionalnoj stabilnosti, često uz pomoć terapeuta. Važno je naučiti postaviti granice, prepoznati vlastite potrebe i osloboditi se osjećaja krivnje koji su im nametnuti u djetinjstvu.
S druge strane, same majke trebaju biti svjesne svojih obrazaca ponašanja i pokušati ih promijeniti. Svaka majka želi najbolje za svoje dijete, ali ponekad nesvjesno nanosi štetu. Edukacija o zdravim oblicima roditeljstva i razvijanje emocionalne inteligencije mogu pomoći u stvaranju boljeg odnosa s djecom, koji će biti temeljen na ljubavi, podršci i razumijevanju, a ne na krivnji i emocionalnoj manipulaciji.
