Kako godine prolaze ljudi počinju da shvataju da će većina onoga o čemu su sanjali i maštali samo ostati zauvijek lijepa fantazija.
Život nije baš tako jednostavan i često nije zanimljiv kao što smo ga zamišljali. Vera i Saša živjeli su zajedno više od tri decenije. Zajedno su napravili dom, sagradili kuću, izrodili djecu i odgojili ih. Šta im više treba od života, zar ne? Jednom prilikom Saša se sjetio njihovih razgovora iz mladosti.
Imali su neke zajedničke želje, sanjali su. Oboje su željeli da posjete neku jako daleku, magičnu i egzotičnu zemlju. Vera se sa radošću sjetila tih mladalačkih želja. Sanjali su zajedno, ali sve je ostalo samo san. Tada je Saša upitao zašto ne bi pošli sad.
Imali su dovoljno novca, na poslu su imali dovoljno staža i iskustva da ih niko ne bi grdio zbog iznenadnog odmora, nemaju više malu djecu. Šta ih sprječava? Vera se iznenadila, bila je sretna, ali nije mogla pristati. Zamolila ga je da malo razmisli.
Sedam dana je svaki dan zamišljala kako bosim nogama dodiruje pjesak tamo negdje daleko, kako leti avionom i udiše nepoznati vazduh. Ipak, glavom su se vrzmala razna birokratska pitanja poput viza, karata, novca i slično. Nakon nedelju dana odlučili su da idu.
Imaju samo jedan život. Rekli su samo djeci i svojim roditeljima da putuju, nikome više. Beskrajno su se radovali tom trenutku i nisu željeli da im bilo ko upropasti stvari. Nisu pričali ni na poslu ni prijateljima. Plašili su se da će ljudi misliti da se hvalisaju. Ipak, Vera je ćutala.
Njen osjećaj joj je govorio da ne govori nikome. Sjetila se jedne jevrejske poslovice koja kaže: “Nikada ne vjerujte osobi koja vam govori o svojim problemima, ali krije svoje radosti”. Ona nije smatrala da ima loše prijatelje, ali poučena ranijim iskustvom, Vera je ćutala.
Kada je rekla prijateljima za putovanje, reagovali su kiselo. Zapamtite da ne postoji veći prijatelj u životu od vašeg partnera, roditelja i djece!
