Da li sam magnet za glupe priče ili su glupe priče magnet za mene, ne znam.
Možda one generalno nekim drugim ljudima i nisu glupe. Da li to govori o meni ili o njima, ostaviću vama da prosudite. Ja znam.
Pitaju me ljudi često o čemu pišem, očekujući valjda neki jednostavan odgovor, koji ja najčešće nemam. Kad malo razmislim, obično odgovorim kako pišem o ljudima, o sebi, o onome što me iritira, ili raduje.
Iako se trudim da najčešće ignorišem stvarnost u kojoj su ljudi koji nisu na istim talasnim dužinama kao ja, moj svijet ne može uvijek biti savršen. Uvijek te neke iritirajuće priče dopru do mene. Jedna rečenica koja ide do središta mozga i pokreće talas frustracije. Najčešće se trudim da sa ljudima ne ulazim u rasprave o stvarima o kojima ne mislimo isto, jer ne vidim poentu u gubljenju vremena nastojeći nekome pokazati ono što ne vidi. Ali, ponekad ne mogu izbaciti iz sebe, pa zapišem.
Elem, dobar dio svog života sam provela trudeći se da ne osuđujem ljude. Da ne govorim o ljudima koje ne poznajem. Da se trudim da razumijem.Naravno, ni ja nisam božanstvo pa da mi to uvijek i polazi za rukom. Opet, trudim se da popravim. Danas sam na kratko, bila svjedok toliko glupe i se**sističke priče da je svaki djelić mene i mojih ženskih predaka u meni umro, jer sam odlučila da prećutim.
Govorilo se o ženama. Napumpanim silikonskim ženama (upravo u takvom kontekstu i tim tonom) koje nameću društvu neke vrijednosti koje po mišljenju aktera priče nisu OK. Sve te žene traže nekog bogatog sponzora koji će im kupiti „torbu od par hiljada evra“ a u životu nisu postigle ništa JER NISU MAJKE!
Kao da početak ove priče nije bio dovoljno iritantan, ograničen i glup, zaključak je poentirao. Komentar koji je uslijedio je zabetonirao. Ko danas još cijeni majčinstvo i kakav je to uspjeh, ko to tako gleda, uslijedio je sarkastičan komentar, aludirajući na to kako svijet nema razumijevanja za majke. Parafraziram, ali suštinu shvatate.
Nadam se. Iako u startu znam da dobar dio shvatiti neće.
Kao prvo, sve dotjerane žene, koje nisu pokorne, smjerne i mirne, usput su poželjele da ispeglaju poneku boru ili naprave grudi nisu automatski sponzoruše koje se**sualne usluge mijenjaju za torbu od nekoliko hiljada evra. Nisu po automatizmu ni glupe!
Drugo, slobodne žene u dvadeset prvom vijeku imaju pravo da imaju sex sa kim god hoće. Bio on stariji, mlađi, debeo, mršav, bogat ili siromašan, dok god za taj sex neće krivično odgovarati. I prestanimo da se snebivamo nad sexom, molim vas!
Treće, prestanimo etiketirati žene koje nisu majke etiketom NEMAJKE, koja nije dovoljno žena zato što nema potomstvo.
Licemjerno mi je danas zazvučalo čuti da ne cijenimo majčinstvo, kad mislim da je mnogo više primjera i etiketa koje se lijepe onim ženama koje nisu majke. Ako su uspješne na poslu, to je zato što nemaju djecu pa mogu da se posvete poslu. Ako umiju da kuvaju, to je zato što imaju vremena JER NEMAJU DJECU. Ako kupuju i sređuju se, to je opet zato što nemaju djecu pa imaju novac. I opet su nedovoljno žene. Ili su previše žene, a premalo „majke“.
Ja dovoljno volim i cijenim sebe, da mi ne treba tuđe odobravanje niti potvrda moje uspješnosti, ženstvenosti. Mnogo više volim muškarce od žena. Bolji su prijatelji i kolege (da izuzmem ono malo divnih žena sa kojima se družim, znate vi koje ste).
Ali, iskreno da vam kažem, malo mi je dopizdila vaša glorifikacija majčinstva na uštrb mog nemajčinstva. Sve moje prijateljice koje su majke znaju koliko ih poštujem i kako mislim da je to najodgovorniji i najteži posao na svijetu, ali ne možete minorizovati sve naše samo zato što nismo majke.
Nekako, drugarice, mislim da nije fer. Nekako imam osjećaj da ponekad žalite što ste majke koliko kukate o svojoj neispavanosti, temperaturama, dječijim bolestima, odlascima kod ljekara, oftamologa, zubara. Nekako mislim da nemate pravo da kukate jer je to život koji ste birale. Život koji ste donijele na svijet i život za koji imate obavezu da odgovarate. Najteža stvar na svijetu, znam! Ali je isto tako bila vaš izbor.
Kako možemo reći da žena koji nije rodila dijete nije postigla ništa u životu?! Jesmo li mi žene na ovom svijetu samo sa tom jednom svrhom, da produžimo vrstu? Da li isto tako govorimo i o muškarcima koji nisu oplodili neku jajnu ćeliju. Sigurno ne u tolikoj mjeri.
Šta je sa onim sjajnim ženama, naučnicama, književnicama, koje eto, sticajem okolnosti ili vlastitim izborom nisu bile majke. Onim iz nekih vremena prije filera, silikona, Lui Vitona. Jesu li one bile sponzoruše kojima je glavni cilj bio da se „krešu sa nekim matorcem za neki ekvivalent skupe torbe“.
I zašto vas boli moje ili bilo čije nemajčinstvo? Zašto?
Ja sam navikla da nosim etikete jer u ovoj glupoj državi poremećenih vrijednosti najveća etiketa bi mi bila da se uklapam sa većinom. Zamislite koliko je onih žena koje silno žele da imaju potomstvo a iz nekih razloga ne mogu. Nemaju s kim. Ne mogu! Shvatate li da i njima lijepite etiketu na bolnu ranu.
Da li sad njih treba da guramo u ruke prvom kojem spermatozoidi rade samo zato da bi vama i društvu bile ugodne, smjerne i neiritabilne!
Je**ite se! I vi i vaši poremećeni sistemi vrijednosti. I stereotipi. I osude.
Živite svoje male savršene živote (imam i ja pravo na sarkazam) i pustite nas grešnike da živimo u svojim malim nesavršenstvima onako kako mi hoćemo!
Ja hoću, ali znam i one koje noću zbog vaših glupavih komentara preispituju svoje želje i ne slušaju svoje srce, a to je ujedno i početak njihove lične smrti.
Niko nije zaslužio da umre iznutra da bi ugodio svijetu! Samo rijetki to mogu i da spoznaju.
P.S. Živjela dječica i živjele sve srećne i ostvarene majke, koje nikada nisu niti će pljuvati one koje to nisu.
Piše: Jelena Despot
Izvor: lolamagazin
