U jednom domu za starije osobe nekoliko baki je svaku veče sjedilo i pepričavalo svoje priče iz života, samo je jedna baka uvijek ćutala i slušala šta ostale pričaju.
Jedne večeri je odlučila da je došao red na nju da ispriča svoju životnu priču svojim prijateljicama, ali i mladim njegovateljicama koje su se družile sa njima svaku veče. “Bilo je to davno, moj suprug i ja smo bili mladi bračni par i imali smo tek jedno dijete, naš drugi sin se još uvijek nije bio rodio.
Svako ljeto bih sa djetetom otišla kod majke na selo mjesec dana. Željela sam da dijete provodi vrijeme na selu i da bude malo sa babom i dedom. Suprug mi je jako nedostajao u tom periodu pa sam odlučila da spakujem nešto domaće hrane sa sela i da ga iznenadim.
Dijete sam ostavila kod majke, a ja sam se uputila u grad da iznenadim supruga. Kada sam došla u našu kuću nisam ga zatekla. Pretpostavila sam da je još uvijek na poslu, pa sam počela polako da raspakujem stvari u našoj sobi. Tada sam čula kako se vrata otključavajui pa sam gurnula kofer pod krevet, a ja sam ušla u ormar u želji da iskočim pred njega i iznenadim ga.
Ipak, ja sam bila ta koja je bila iznenađena. Začula sam ženski glas u dnevom boravku i glasno hihotanje. Ostala sam tri sata sjedeći u ormaru i borila se da ne razmišljam o onome šta je moj muž radio sa ženom u našem dnevnom boravku.
Kada su otišli ponovo sam uzela svoj kofer i vratila se kod majke. Ispričala sam joj šta se desilo i rekla da ću se razvesti od svog muža. Majka mi je samo rekla: “Šta si očekivala. Ostaviš muža samog na mjesc dana i očekiješ da će te čekati i biti vjeran. Tvoj muž je vrijedan čovjek, ljubazan i dobar. Misliš da tvoj otac nije švrljao kada je bio mlad.”
Mnogo sam razmišljala o tome što mi je majka rekla, i shvatila da ako želim da moj muž bude vjeran samo meni ne smijem više nikada dozvoliti da ostane toliko dugo sam. Tada sam odlučila da mu oprostim i živjeli smo srećno dugi niz godina, ali ga nikada više nisam ostavila samnog. Gdje god je išao on išla sam i ja, gdje god sam išla ja vodila sam i njega sa sobom.”
