Majčina ljubav prema djetetu najveća je na svijetu, a nažalost, mnogi to zaborave kad odrastu i roditelji im ostare.
Donosimo vam prekrasno pismo majke svojoj kćeri, koje se s dijeli na blogovima i društvenim mrežama, a svaki put izaziva iste emocije kod svih koji ga pročitaju.
Izvorni tekst na španjolskom navodno je napisao umjetnik Guillermo Peña, a na engleski je preveo Sergio Cadena. Ljepota ovog pisma je što se ne odnosi samo na majke i kćeri, već na sve roditelje i djecu.
Možda su vaši mama i tata još zdravi i s vama, ili možda više nisu s vama, a ovo pismo podsjetit će vas koliko su vas roditelji voljeli i koliko su vam dali da postanete osoba kakva ste sada, isto kao što i vi sada volite svoju djecu. A nakon ovoga ćete još više cijeniti svoje roditelje. Prenosimo vam pismo u cijelosti:
Draga moja djevojčice, na dan kad ćeš vidjeti da sam ostarjela, molim te da budeš strpljiva, ali najviše od svega, da pokušaš razumjeti ono kroz što prolazim. Dok razgovaramo, ako stalno ponavljam istu stvar tisuću puta, ne prekidaj me rečenicom:
“Rekla si isto prije minutu” … Samo slušaj, molim te. Pokušaj se sjetiti vremena kad si bila mala i ja bih pročitala jedno te istu priču svake noći sve dok nisi zaspala.
Kad se neću htjeti okupati, nemo se ljutiti i nemoj me sramotiti. Sjećaš li se kad sam morala trčati za tobom nakon što si smišljala izgovore i pokušala te odvesti pod tuš dok si bila mala?
Kad vidiš kakva sam neznalica kad su u pitanju nove tehnologije, daj mi vremena da naučim i ne gledaj me tako… Zapamti, dušo, strpljivo sam te učila kako napraviti mnoge stvari kao što su: kako pravilno jesti, odijevati se, počešljati kosu i baviti se svakakvim životnim stvarima svakoga dana… Na dan kad vidiš da sam ostarjela, molim te da budeš strpljiva, ali najviše od svega, da pokušaš razumjeti ono kroz što prolazim.
Ako ponekad zaboravim o čemu pričamo, daj mi vremena da se sjetim, a ako ne mogu, nemoj biti nervozna, nestrpljiva ili arogantna. Samo znaj u svom srcu da je najvažnija stvar za mene biti s tobom.
A kad mi moje stare, umorne noge ne daju da se krećem brzo kao prije, daj mi ruku na onaj isti način kako sam je ja tebi ponudila kada si prvi put prohodala. Kad dođu ti dani, nemoj biti tužna… samo budi sa mnom, i prihvati me s ljubavlju dok dođem do kraja svog života.
Ja ću cijeniti i biti zahvalna za vrijeme i radost koju smo dijelile. S velikim osmjehom i ogromnom ljubavi koju sam uvijek imala za tebe, ja samo želim reći, volim te… draga moja kćeri.
Izvor: centralna.ba
