Svaka žena je dovoljno dobra da bi imala pored sebe pristojnog muškarca i dostojnog njene ljubavi.
Kada se žena zaljubi i kada zavoli, ona ne vidi ništa osim čovjeka koji joj se uvukao u srce. Njene misli idu njemu, njena pažnja, emocije, maštanje… Ona formira svoj svijet na osnovu njegove slike. Ali, često se dešava da ta ljubav ne bude obostrana.
Tačnije, ne bude ni približno jaka sa njegove strane kao što je sa njene. I njoj to možda neće ni smetati, ona će se čak i naviknuti na to. Ona ne traži od njega da mu bude cijeli svijet, dovoljno joj je da ga ima kada njemu to odgovara i kad on to želi.
Ona želi njega u svom životu do te mjere da će preći preko ponosa i trpiti razne gluposti koje čini. Ona će prihvatiti sve sa osmjehom i reći “Kako ti kažeš dragi” a iznutra će se kidati jer je još jednom slomio njeno srce. Ovo je najteži oblik ljubavi kroz kojeg vjerovatno svaki čovjek prođe bar jednom u životu.
Takva ljubav je posljedica krhkosti, slabosti, manjka samopoštovanja i loših iskustava iz prošlosti. Ne dozvolite da ikada dođete u tu situaciju da budete žena ponekad. Svaka žena je dovoljno dobra da bude jedna i jedina muškarcu kojeg voli.
Sve ostalo je laž i manipulacija od strane ljudi koji vas pokušavaju ubijediti u suprotno. Svaka žena zaslužuje osnovne stvari koje joj muškarac treba pružiti: Pažnja, ljubav, podrška, bodrenje, oslonac. Bez toga, nemate šta tražiti pored tog čovjeka, jer zapravo to onda nije ni čovjek – to je pola čovjeka. A kome treba pola čovjeka? Nikome, kao što nikome ne treba ni pola žene!
