Roditelji često koriste određene fraze u odgoju djece, nesvjesni koliko one mogu imati negativan utjecaj na dječje samopouzdanje i razvoj. Poznati sociolog Adam Galinski upozorava da rečenica “Razočarao/la si me” može ostaviti dugoročne posljedice na djetetovu psihu, izazivajući osjećaj srama i nesigurnosti. Iako roditelji najčešće izgovaraju ove riječi iz frustracije ili želje da poprave ponašanje svog djeteta, efekat može biti suprotan – dijete se osjeća neadekvatno, povlači se u sebe i razvija strah od neuspjeha.
Šta znači reći djetetu da nas je razočaralo?
Kad roditelj kaže djetetu da ga je razočaralo, dijete to ne shvata kao kritiku svog ponašanja već kao napad na vlastitu ličnost. Osjećaj srama koji se javlja može dovesti do toga da dijete počne vjerovati kako nikada neće biti dovoljno dobro. Umjesto da ga motivira da se poboljša, ovakva izjava može uzrokovati pasivnost, manjak samopouzdanja i strah od donošenja odluka.
Sram je emocija koja nas tjera da se povučemo, da sakrijemo svoje greške umjesto da iz njih učimo. Ako se dijete osjeća posramljeno zbog svojih postupaka, velika je vjerovatnoća da će izbjegavati izazove i prilike za razvoj. Takođe, ovakav pristup može narušiti odnos povjerenja između roditelja i djeteta, jer dijete može početi skrivati svoje probleme iz straha od razočarenja.
Kako pravilno pristupiti djetetu?
Umjesto da izražavaju razočaranje, roditelji bi trebali usmjeriti dijete ka rješenju problema. Na primjer, umjesto rečenice “Razočarao/la si me što nisi napisao/la domaći zadatak”, bolje bi bilo postaviti pitanje: “Kako možemo osmisliti plan da završiš domaći na vrijeme?” Ovakav pristup djetetu daje osjećaj odgovornosti i motivira ga da razmišlja o mogućim rješenjima.
Postavljanje otvorenih pitanja pomaže djetetu da analizira svoje postupke, prepozna gdje je pogriješilo i razmisli kako da u budućnosti postupi drugačije. Na taj način, dijete ne doživljava neuspjeh kao dokaz vlastite nesposobnosti, već kao priliku za učenje i napredak.
Snaga pozitivne komunikacije
Umjesto kritike, važno je koristiti afirmativan govor i naglasiti pozitivne strane djetetovog truda. Ako je dijete pogriješilo, umjesto da ga se okrivi, korisno je prepoznati trud koji je uložilo i ohrabriti ga da pokuša ponovo. Na primjer, rečenica “Vidim da ti je teško, ali vjerujem da možeš pronaći način da riješiš ovaj problem” daje djetetu sigurnost i podstiče ga da ne odustane.
Roditelji su glavni uzor svojoj djeci, a način na koji komuniciraju s njima oblikuje njihov pogled na svijet, samopouzdanje i sposobnost suočavanja s izazovima. Umjesto da izazivaju osjećaj srama i krivice, roditelji mogu koristiti riječi koje potiču razvoj, samostalnost i emocionalnu sigurnost.
Na kraju, važno je zapamtiti da svaka riječ koju izgovorimo može imati snažan utjecaj na dijete. Zato birajmo riječi pažljivo, jer one mogu oblikovati njegovu budućnost.
