Svi znamo da je održavanje idealne tjelesne težine ključan faktor za zdravlje, ali često je teško odrediti koja je to tačno težina za svakoga od nas. U tu svrhu, postoje različite formule i metode koje nam mogu pomoći u određivanju idealne težine na osnovu visine, godina i tjelesne građe. Jedna od najpoznatijih metoda je Indeks tjelesne mase (BMI), ali sve je više stručnjaka koji smatraju da BMI nije dovoljno precizan pokazatelj jer ne uzima u obzir konstituciju tijela i starost osobe.
BMI se izračunava tako što se težina osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima. Na osnovu rezultata, možemo odrediti je li osoba pothranjena, ima li normalnu težinu, ili je pak prekomjerno teška ili gojazna. Na primjer, ako je rezultat manji od 18,5, to ukazuje na pothranjenost, dok vrijednosti iznad 25 ukazuju na prekomjernu težinu, a iznad 30 na gojaznost. Iako ovaj indeks može biti koristan alat za brzo procjenjivanje tjelesne težine, njegova glavna mana je što ne uzima u obzir individualne razlike u tjelesnoj građi, mišićnoj masi, kao ni dob osobe.
Upravo zbog tih nedostataka, razvijene su i druge formule koje su preciznije u određivanju idealne težine. Jedna od tih formula je Krefova formula, koja je detaljnija jer uzima u obzir i strukturu tijela osobe. Krefova formula razlikuje tri tipa tijela: osobe prosječne građe, srednje građe i sitne građe. Na osnovu tipa tijela, svaka osoba može izračunati svoju idealnu težinu uzimajući u obzir visinu i godine.
Za osobe prosječne građe, idealna težina izračunava se po formuli: (visina u centimetrima – 100) + (godine / 10) x 0,9. Na primjer, ako je osoba visoka 165 centimetara i ima 30 godina, idealna težina bi bila 61,2 kilograma.
Za osobe srednje građe, formula se malo mijenja i glasi: (visina u centimetrima – 100) + (godine / 10) x 0,9 x 1,1. Dakle, za istu osobu od 165 centimetara visine i 30 godina starosti, idealna težina bi bila 67,32 kilograma.
Za osobe sitne građe, formula je: (visina u centimetrima – 100) + (godine / 10) x 0,9 x 0,9. U tom slučaju, idealna težina za osobu od 165 centimetara visine i 30 godina starosti iznosila bi 55,08 kilograma.
Pored ovih formula, postoje i drugi načini za procjenu tjelesne forme, kao što je mjerenje obima struka u odnosu na visinu. Ako je obim struka jednak polovini visine ili manji, nivo tjelesne masti je u granicama normale. S druge strane, ako je obim struka veći od ove vrijednosti, to može ukazivati na prekomjernu količinu nakupljene masti koja može ugroziti zdravlje.
Također, postoji još jedan način za procjenu tjelesne težine koji uključuje mjerenje omjera obima struka i kukova. Na primjer, ako je obim struka 71 cm, a obim kukova 36 cm, omjer bi bio 1,9. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), gojaznost se definira kao omjer veći od 0,9 za muškarce i veći od 0,85 za žene.
Sve ove metode i formule mogu pomoći u određivanju idealne težine, ali važno je zapamtiti da su to samo smjernice. Svaka osoba je jedinstvena, i idealna težina može varirati ovisno o različitim faktorima, uključujući tjelesnu građu, mišićnu masu, metabolizam i opće zdravlje. Zbog toga je uvijek najbolje konsultirati se sa stručnjakom, kao što je ljekar ili nutricionist, prije donošenja zaključaka o svojoj tjelesnoj težini i zdravlju.
Redovito praćenje tjelesne težine, pravilna ishrana i fizička aktivnost ključni su za održavanje zdravog tijela i života.
