Odrastanje bez jednog roditelja može biti izuzetno teško iskustvo za dijete. Kada me je otac napustio, osjetila sam prazninu koju je teško opisati. No, u toj tami i osjećaju napuštenosti, moj djed je preuzeo brigu o meni i postao moj svjetionik u životu. Njegova prisutnost i ljubav popunili su prazninu koju je ostavio moj otac, oblikujući moj život na način koji nikad neću zaboraviti.
Djed je bio osoba ogromnog srca i beskrajnog strpljenja. Od trenutka kada je odlučio preuzeti brigu o meni, postao je moj najveći oslonac i učitelj. Učio me vrijednostima koje su bile temeljne za život – poštovanje, strpljenje, ljubav prema prirodi i ljudima. Svaki dan s njim bio je nova lekcija, ne samo u praktičnom smislu, nego i u onom emocionalnom i moralnom.
Sjećam se kako me je djed učio da pecam. Bili bismo uz rijeku rano ujutro, kada je sunce tek počelo izlaziti. Svojim blagim glasom i strpljivim objašnjenjima, učio me ne samo kako da zabacim udicu, već i kako da cijenim tišinu i ljepotu prirode. Ta su jutra uz rijeku bila više od samo ribolova; bila su to vremena kada sam učila o životu, strpljenju i radosti u malim stvarima.
Kroz godine, djed mi je pokazao što znači biti jak i odgovoran. Kada god bih se suočila s problemima ili nepravdom, uvijek je bio tu da me podrži i ohrabri. Njegova mudrost dolazila je iz iskustva, a njegov savjet bio je uvijek pun razumijevanja i suosjećanja. Nikada nije sudio, već je pažljivo slušao i davao mi prostor da pronađem svoj put.
Osim što je bio moj učitelj, djed je bio i moj najbolji prijatelj. Razgovarali smo o svemu – o mojim snovima, strahovima, nadama i planovima za budućnost. Njegova podrška nije se ogledala samo u riječima, već i u djelima. Bio je tu za svaki moj uspjeh, ali i svaki moj pad. Njegova ljubav i podrška nikada nisu jenjavale, bez obzira na okolnosti.
Iako me je otac napustio, djedova prisutnost i ljubav pomogli su mi da shvatim kako obitelj nije uvijek definirana krvlju, već ljubavlju i podrškom koju pružamo jedni drugima. On je bio i ostao moj heroj, osoba koja je nadomjestila sve što je nedostajalo u mom životu zbog odsutnosti oca.
Upravo zbog djedove nesebične ljubavi i brige, odrasla sam u osobu kakva sam danas. Naučio me kako da budem jaka, ali i kako da volim i cijenim ljude oko sebe. Njegova lekcija bila je jasna: pravi heroj nije onaj koji nikada ne padne, već onaj koji se uvijek podigne i pomogne drugima da učine isto. Moj djed bio je taj heroj i zauvijek će ostati u mom srcu.
