Kada sam bila mlada, mnogo toga mi je bilo važno – obrazovanje, posao, napredak, pa čak i ono malo imetka što smo posjedovali. Trčali smo za svakodnevnim brigama, stalno žurili, a u toj žurbi nismo često imali vremena da se zapitamo šta je zapravo važno. Tek sada, kad sam u godinama, sjedim na verandama i gledam unuke kako se igraju, spoznajem koliko smo, u stvari, svi bili bogati i to nismo ni znali.
Danas često čujem ljude kako govore da novac pokreće svijet. Možda je to istina, ali nešto još važnije je uvijek tu – zdravlje. Onaj ko je zdrav i kome je porodica zdrava, ne zna koliko je bogat, jer to bogatstvo uzimamo zdravo za gotovo. Nikada ne cijenimo zdravlje dok ga ne izgubimo, a porodicu dok nije daleko ili nije prošla kroz iskušenja. Ja to najbolje znam jer sam proživjela i jedno i drugo.
Moj muž i ja smo imali sreću da smo odgajali zdravu djecu. Iako smo radili dan i noć, nikad nismo imali mnogo, ali zdravlje je uvijek bilo tu. Djeca su trčala po poljima, igrala se na suncu, a smijeh je odjekivao kroz naš dom. Tek sada, kad su djeca odrasla i raširila se po svijetu, shvatam koliko su ti trenuci bili neprocjenjivi. Tada, naravno, nisam o tome razmišljala. Brinula sam o tome hoće li biti dovoljno hrane na stolu, hoće li deca završiti školu i hoće li uspjeti u životu.
Ali godine prolaze, tijelo postaje slabije, a zdravlje koje smo nekada uzimali zdravo za gotovo, postaje sve važnije. Kada se čovjek suoči sa bolešću, tek tada postaje svjestan koliko je pravo bogatstvo imati tijelo koje dobro funkcioniše, srce koje kuca bez ometanja i pluća koja dišu bez napora. I ne samo naše zdravlje, već i zdravlje naših voljenih.
Imala sam priliku da gledam prijatelje kako polako gube zdravlje i, na kraju, svoje voljene. Težina bolesti i gubitka uvijek nas podsjeti na ono što smo zanemarivali. Uvijek mi na um padne misao: koliko smo svi mi zapravo bogati kada smo zajedno i zdravi. Novac ne može kupiti povratak izgubljenih trenutaka, niti može nadoknaditi ono što nas je bolest naučila – da je život dragocjen i da se svaki dan proveden sa porodicom treba cijeniti.
Sjećam se dana kada smo moj muž i ja, sjedili zajedno na klupi ispred kuće, držeći se za ruke, dok su unuci trčali oko nas. Nismo imali puno novca, ali imali smo jedno drugo, imali smo našu djecu i njihove porodice. Srce mi je bilo ispunjeno. U tim trenucima shvatila sam da je to, zapravo, bogatstvo. Kad čovjek ima zdravlje i zdravu porodicu, on ima sve. Novac dolazi i odlazi, ali ljubav, zdravlje i zajedništvo su ono što ostaje.
Sad, kad mi tijelo više nije tako jako, i kad ponekad moram tražiti pomoć svoje djece, još jasnije vidim koliko je bitno da su svi oni oko mene dobro. Više me ne brinu prolazne stvari, brige o imetku ili uspjehu. Brinem se samo o tome da svi budemo zdravi i zajedno. Jer, ako to imamo, ništa nam drugo ne treba.
Zato, ako ste zdravi, ako je vaša porodica dobro, sjetite se – vi ste bogati. Možda to ne primjećujete sada, ali ne čekajte da prođu godine ili dođe nevolja da biste spoznali istinsku vrijednost. Kao baka, mogu vam reći da je to najveće blago koje možete imati.
