Oči su prozori duše. Oči nam otkrivaju na koji način djeluje nečiji um.
Mnogi socijalni psiholozi smatraju vizualnu komunikaciju jednim od najvažnijih kanala ako ne i najvažnijim kanalom neverbalne komunikacije. Vizualna komunikacija odnosi se ne samo na gledanje i kontakt očima, nego i na viđenje dostupnih i korisnih socijalnih znakova.
Kontakt očima se događa kad oboje ljudi gledaju jedno drugo u područje očiju. Obično su razdoblja kontakta očima vrlo kratka. Kad su produžena, ili kad jedna od osoba počne buljiti u drugu, može doći do pojave tjeskobe i to se može protumačiti kao prijetnja.
Izbjegavanje pogleda i gledanja u oči povezuje se s nepostojanim ponašanjem, što navodi na prepredenost, pa čak i na nepoštenje (pažnja; ljudi iz spektra autizma i ljudi azijskih kultura također izbjegavaju gledanje u oči, što je za njih normalno i svojstveno). Ta se gesta može smatrati neprijateljskom željom jedne osobe da se socijalna interakcija prekine.
Kod bilo koje interakcije dvoje ljudi licem u lice moguće je uzeti tri mjere gledanja. To su trajanje pogleda, broj pogleda i prosječna duljina pogleda, mjere koje se mogu uzeti i kod kontakta očima. Te se mjere često uzimaju posebno za gledanje i posebno za slušanje.
Gledanje i kontakt očima variraju s temom razgovora (manji su kad je tema intimnija), fizičke bliskosti (manji su kad je osoba blizu druge), spolom osoba u interakciji i značajkama ličnosti.
Dokazano je da se dvostruko duže gleda pri slušanju, nego što se gleda pri govorenju. Kontakt očima je obično vrlo kratak, u prosjeku traje jednu sekundu, dok je prosječna duljina pogleda oko tri sekunde.
Veza između dvoje ljudi rezultira različitom količinom gledanja i kontakta očima, individualne varijacije su velike. Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju očima od stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, gledanje i posebno kontakt očima puno su češći nego kod bilo koje druge socijalne veze.
Vizualna komunikacija obavlja dvije osnovne funkcije: Prva je izražajna, znači odnosi se na prenošenje stavova i emocija; druga je informacijska; ona upravlja i nadgleda društvene susrete. Pošto se upravo te funkcije navode kao osnovne i kad je riječ općenito o neverbalnoj komunikaciji, možemo zaključiti da je viđenje dostupnih socijalnih znakova, odnosno vizualna komunikacija zaista najvažniji kanal koji omogućava neverbalne interakcije i uvelike olakšava verbalne.
Oči – prozori duše
“Oči mogu uputiti najiskreniji i najtočniji od svih signala ljudske komunikacije, jer su oči žarišna točka na tijelu i zjenice rade neovisno o njemu.”
Oči nam otkrivaju na koji način djeluje nečiji um. Smjer u kojem oči gledaju ukazuje na pristup pamćenju ili stvaranju slika, zvuka ili osjećaja. Tek kad se susretnete ¨oči u oči¨s drugom osobom, stvorena je prava osnovica komunikacije. Dok nas neki ljudi navode da se osjećamo vrlo ugodno u razgovoru s njima, drugi mogu izazvati nelagodu, pa čak i nepovjerenje. Osobito to ovisi o tome koliko dugo gledaju u nas ili zadržavaju naš pogled dok govore.
Kada osoba ima nečasne namjere ili nam uskraćuje neke obavijesti, njegove oči se susreću s našima u manjine od trećine ukupnog provedenog vremena. Ako se pogled neke osobe susretne s vašim u više od dvije trećine vremena, to može značiti samo dvije stvari : prvo, on ili ona drži da ste dojmljivi i u tom slučaju će pogled biti popraćen širenjem zjenica. Drugo, on ili ona su neprijateljski raspoloženi prema vama I mogu se odlučiti na izazov, u kojem slučaju će se zjenice suziti.
Istraživanja su pokazala da se naš mozak dijeli na dvije polovice, koje poznajemo kao lijevi mozak i desni mozak. Svaka se od tih dviju polovica bavi različitom vrstom podataka. Desni se mozak bavi neopipljivim stvarima, prostornošću, bojom, glazbom, slikama, ritmom, maštom, emocijama, sanjarenjem i uzrocima. Lijevi se mozak bavi djelatnostima jezika, logike, brojevima nizovima, analizama, matematikom i onim što bismo mogli nazvati teoretskom mišlju. Prethodni se opisi odnose na većinu dešnjaka i nekolicinu ljevaka.
Kad ljudi koriste mozak, istodobno im se miču i oči:
Ako je pogled usmjeren prema svojoj lijevoj strani, pokazuje se težnja vizualnom pamćenju.
Ako je pogled usmjeren prema svojoj desnoj strani, pokazuje da stvara vizualnu informaciju.
Ako je pogled usmjeren prema svojoj lijevoj strani, prema lijevom uhu, pokazuje da pristupa slušnom pamćenju.
Pogled na desno, prema desnom uhu, pokazuje da stvara zvukove.
Ako je pogled usmjeren prema svojoj lijevoj strani i niže prema lijevom ramenu, pokazuje da se upustio u razgovor sa samim sobom, da se prepustio unutarnjem dijalogu
Pogled desno i dolje prema desnoj strani ukazuje na kinetičku misao.
Pogled gore i u daljinu pokazuje da osoba upravo razgovara sa samim sobom.
Pokreti vjeđama
Pokreti gornje i donje vjeđe dobri su pokazatelji sugovornikova tijeka misli.
Gornja vjeđa
Razina gornje vjeđe otkriva zanimanje za situaciju u kojoj se osoba našla. Ona može značiti i razinu zanimanja za ono o čemu govorite.
Položaj 1 Kad je razina nečije gornje vjeđe u tom položaju, on se zgraža ili je iznenađen onim što se dogodilo ili što je bilo rečeno. To je položaj kad iznad šarenice vidimo bjeloočnicu.
Položaj 2 Kad je razina nečije gornje vjeđe u tom položaju, tad ta osoba pokazuje VELIKO zanimanje za ono što se zbiva ili o čemu se govori. To je položaj kad je gornja vjeđa između vrha zjenice (tamno središte oka) i vrha šarenice.
Položaj 3 Kad je razina gornje vjeđe u tom položaju, tad ta osoba pomalo gubi zanimanje. To je položaj kad se gornja vjeđa spušta preko sredine zjenice.
Položaj 4 Osobi kojoj se gornja vjeđa spustila do tog položaja situacija u kojoj se našla je dosadna, pa čak do te mjere da je zaspala!
Donja vjeđa i nutarnji kut oka
U kutu oka prema nosu nalazi se crveni, trokutasto dio koji nazivamo nutarnjim kutom oka. Otkrivanje ili skrivanje tog područja oka može nam poslužiti kao zorni pokazatelj.
Kad je unutarnji kut oka vidljiv, tada osoba pokazuje zanimanje. Kad je unutarnji kut oka prekriven, osoba je zabrinuta, pa čak se možda i ne slaže s vama. Unutarnji kut oka sakrit će pokret donje vjeđe prema gore i prema nosu.
U stvari nikad od druge osobe ne bi trebalo tražiti suglasnost ako joj ne vidite nutarnji kut oka. Treba postaviti pitanja zbog čega ta osoba šalje takav znak opomene. Kad su donje vjeđe opuštene, pravi je trenutak da zatražite to DA, ili suglasnost, ili potvrdu.
Zjenice očiju
Tamno središte oka, zjenica, zorno pokazuje razinu za ono što vidimo, čujemo ili osjećamo. Kad se zjenica raširi, osoba pokazuje određeno zanimanje ili ushićenje za ono što čuje, vidi ili osjeća. Sužena zjenica ukazuje na to da je osoba zabrinuta ili joj nije zanimljivo.
Kako smo svjesni da svjetlost također utječe na promjenu širine zjenice, valja biti oprezan kad čitamo iz veličine zjenice. No, bez obzira na osvjetljenje, zjenice će se širiti ili sužavati kako se raspoloženje i odnos mijenja, od pozitivnog do negativnog i obrnuto. Kad se netko uzbudi, njegove se zjenice mogu raširiti tako da postanu četiri puta veće od normalnih.
Obrnuto, ljutito, negativno raspoloženje dovodi do sužavanja zjenice i do onoga što je obično poznato kao ¨pogled koji nišani¨ili ¨zmijske oči¨. Pogledi su vrlo važni u udvaranju; žene šminkaju oči da bi ih posebno naglasile. Kad žena voli muškarca, zurit će u nj raširenih zjenica, a on će, i ne znajući da to čini, otkriti pravo značenje toga signala.
Stručnjak za govor tijela Michael Argyle je izvijestio o svom otkriću da, kada osoba A voli osobu B, mnogo će vremena utrošiti gledajući u nj. Tako B počne misliti da ga A voli, te B tako počne voljeti A. Drugim riječima, da biste izgradili prisnu vezu sa drugom osobom, vaši bi se pogledi trebali susretati 60 do 70 posto vremena. To će ga natjerati da zavoli i on vas.
Male bebe i djeca imaju veće zjenice nego odrasli i njihove se zjenice stalno šire u prisutnosti odraslih, u nastojanju da privuku što je moguće veću i neprekinutu pažnju. U davnašnjoj Kini, u kojoj su se nosile i prve naočale, trgovci su imali naočale s umetnutim tamnim komadićem kristala u sredini stakala zato da bi se u njih pojavilo zanimanje. Znali su, naime , da se neće lako cjenjkati otkrije li onaj drugi tu promjenu.
Stara izreka kaže: “Gledaj osobi u oči dok razgovaraš s njom. Kada komunicirate ili pregovarate ‘gledajte u zjenice i zjenice će otkriti prave osjećaje onoga drugoga.”
U što gledati?
Kako je susret očiju važan dio komunikacije i razgovora, proučit ćemo u što treba gledati na drugoj osobi. Kad s nekim razgovaramo volimo vidjeti njihove oči kako bismo mogli procijeniti reakciju koju su izazvale naše riječi. Nedvojbeno ste doživjeli razgovor u automobilu. Teško je govoriti, a istodobno ne vidjeti oči osobe koja sjedi iza vas na stražnjem sjedištu. Što tada činimo? Okrećemo se ili, ako vozimo, pokušavamo uhvatiti pogled slušača u retrovizoru.
Svima nam je neugodno s osobom koja izbjegava naš pogled. Kad takva osoba govori, osjećamo da nije sigurna u ono što kazuje ili nam možda čak i govori neku neistinu. Kad je osoba koja izbjegava susret očiju slušatelj, čini nam se da je ono što želimo reći uopće ne zanima.
Stoga, kad smo u ulozi slušača, moramo sugovornika redovito gledati u oči neprekidno oko pet sekundi. Ako vam je teško gledati u oči, tad jednostavno gledajte u neku točku između sugovornikovih očiju. Iz svake udaljenosti, osim iz posve neposredne blizine, sugovornik neće primijetiti da ga ne gledate ravno u oči.
Poslovni pogled
Ako nam se pogled usredotočio oko trokuta koji oblikuju govornikove oči i usta, takav pogled pokazuje da međusobno razgovaramo na službenoj osnovi. To je poslovni pogled.
Društveni pogled
Ako nam se pogled kreće oko trokuta koji oblikuje sugovornikove oči i sredina prsnog koša, taj pogled pokazuje da nam je razgovor neusiljen i prirodan. To je društveni pogled.
Intimni pogled
Ako nam pogled luta po cijelom sugovornikovom tijelu, mjerkate ga od «glave do pete» svjesni da takvim pogledom šaljemo posve drugačiju poruku. U razgovoru oči u oči to sugovorniku može značiti da vam njegova nazočnost nije ugodna ili želite da završi priču ili pak da ode ako vam se pogled usredotočio u središte njegova čela.
Postrani pogled
Pogled sa strane se upućuje da bi se izrazilo zanimanje ili neprijateljstvo. Kada je popraćen sa malo podignutim obrvama ili smiješkom, izražava zanimanje i često znači poziv na udvaranje. Ako je pak popraćen spuštenim ili namrštenim obrvama ili spuštenim kutovima usana, označava sumnjičavo, neprijateljsko ili kritičko raspoloženje.
Sklopljene oči
Skupina ljudi koja nas najviše razdražuje kada s njima imamo posla jesu oni što u razgovoru sklapaju oči. Ta se kretnja pojavljuje nesvjesno i pokušaj je da vas odagna iz svojeg pogleda, jer joj je postalo dosadno ili ste joj nezanimljivi ili osjeća da je nadmoćna.
U usporedbi s normalnih 6 do 8 treptaja u minuti razgovora, očni se kapci zaklope i ostaju tako sekundu ili dvije, kao da vas osoba trenutno briše iz svojih misli. Konačna blokada jest držati oči zaklopljene i zaspati, ali to se rijetko događa u međusobnim susretima.
