Koliko puta smo čuli ili čak izgovorili rečenicu: “Meni se to ne može dogoditi.” Možda smo se osjećali nepobjedivo, sigurni u svoje odluke i pravila kojima vodimo svoj život. No, život je majstor u tome da nas iznenadi i pokaže nam kako su naše sigurnosti krhke, a naše pretpostavke ponekad daleko od istine.
Često, dok promatramo druge ljude i njihove životne poteškoće, nesvjesno gradimo zid između sebe i tih iskustava. Uvjereni smo da su određene stvari jednostavno nemoguće u našem svijetu. “Nikad ne bih prevario svog partnera.” “Nikad ne bih izgubio posao.” “Nikad ne bih upao u dugove.” Ali stvarnost je da niko nije imun na udarce koje život može zadati. Život ne poznaje “nikad” niti “uvijek”, a svi smo mi ranjivi na neočekivane izazove.
Jedna od najvećih zamki je osjećaj nepovredivosti. Kada smo mladi, puni snage i energije, teško je zamisliti da bi nam se nešto loše moglo dogoditi. No, kako vrijeme prolazi, mnogi od nas nauče na teži način da život ima svoje načine da nas spusti na zemlju. Sve što uzimamo zdravo za gotovo, sve ono u što smo apsolutno sigurni, može biti poljuljano u tren oka.
Primjeri iz života su nebrojeni. Možda poznajete nekoga ko je čitav život radio na stabilnoj karijeri, da bi preko noći izgubio posao zbog nepredviđenih okolnosti. Ili možda nekoga ko je godinama bio u savršenom braku, samo da bi jednog dana saznao za nevjeru. Svako od nas ima priču, bilo osobnu ili onu koju je čuo od drugih, koja svjedoči o tome kako život može iznenaditi i one koji su mislili da su nepovredivi.
Taj osjećaj sigurnosti može nas voditi prema suđenju drugima. Često, dok promatramo greške drugih, imamo tendenciju da mislimo: “Ja to nikad ne bih uradio.” Ali ta se misao može lako razbiti kad se sami nađemo u sličnim okolnostima. Pritisak, strah, neizvjesnost – sve te emocije mogu nas navesti na postupke koje nikad nismo mislili da smo sposobni učiniti.
Zato je važno ne samo biti svjestan vlastitih ranjivosti, nego i razumjeti da smo svi ljudi, skloni pogreškama i padovima. To nas ne čini slabima, nego nas podsjeća na našu ljudskost. Umjesto da sudimo drugima, trebali bismo pokazivati empatiju i razumijevanje, jer ne znamo kroz što su ti ljudi prošli ili s čime se bore.
Život nam često daje lekcije koje nismo tražili, ali koje su neophodne za naš rast. Svaka nevolja, svaki pad, svaka nepredviđena situacija nas oblikuje i uči nas nečemu novom. Umjesto da se odupiremo tim lekcijama, trebali bismo ih prihvatiti i naučiti iz njih.
Na kraju, možda je najbolja stvar koju možemo učiniti da izbjegnemo tu zamku “meni se to ne može dogoditi” jest biti svjestan svoje ranjivosti. Prihvaćanje činjenice da nismo svemogući i da ne možemo kontrolirati sve u životu može nas spasiti od mnogih razočaranja. To nas također može učiniti poniznijima i suosjećajnijima prema drugima, jer znamo da se u tren oka sve može promijeniti.
Dakle, umjesto da govorimo “meni se to ne može dogoditi”, možda bismo trebali reći: “Nadam se da se to nikada neće dogoditi, ali ako se dogodi, bit ću spreman suočiti se s tim.” Na taj način, pokazujemo životu da smo svjesni njegovih nepredvidivih puteva i da smo spremni nositi se s izazovima koje nam donosi. Jer na kraju krajeva, život je nepredvidiv, ali upravo ta nepredvidivost ga čini tako fascinantnim.
