U životu, često čujemo kako je važno birati svoje postupke, jer se sve što činimo, na ovaj ili onaj način, vraća nama samima. Postoji stara izreka koja kaže: “Što siješ, to ćeš i žeti.” Ova izreka nosi duboku istinu o zakonima univerzuma, karme, ili jednostavno ljudske prirode. Svi mi imamo izbor u svakom trenutku – možemo birati da budemo ljubazni, velikodušni, i da širimo pozitivnu energiju, ili možemo birati da budemo zlonamjerni, da sijemo nemir i pakost. No, ono što mnogi zaboravljaju jeste da se sve te naše radnje, na kraju, vraćaju nama.
Zamislite da je život jedna velika kuhinja. U toj kuhinji, svako od nas dobija iste osnovne sastojke – vrijeme, energiju, emocije i misli. Kako ćemo te sastojke koristiti, zavisi isključivo od nas. Neki ljudi odlučuju da od tih sastojaka naprave kolače, nešto slatko i prijatno, što će donijeti radost ne samo njima, već i onima oko njih. Drugi možda odluče da naprave pitu, jednostavno i hranjivo jelo koje će podijeliti s drugima, donoseći toplinu i zajedništvo u svoj život.
Međutim, postoje i oni koji, umjesto da koriste svoje sastojke za stvaranje nečeg lijepog, biraju da spremaju pakost. Oni troše svoje vrijeme i energiju na smišljanje kako da naude drugima, kako da se osvete, kako da sruše tuđe snove i nade. Takvi ljudi možda misle da će osjećati zadovoljstvo kada vide patnju drugih, ali na kraju, sve što su skuhali, morat će sami pojesti.
Pakost je poput otrovnog jela. U početku može izgledati privlačno, jer mnogi misle da će im donijeti olakšanje ili osjećaj moći. No, s vremenom, takvo ponašanje počinje razarati osobu iznutra. Pakost je poput žuči koja nagriza dušu i čini da osoba postane ogorčena, nezadovoljna i sama. Takvi ljudi, koji su mislili da su nadmudrili druge, često završe sami, bez prijatelja, bez podrške i bez ljubavi. Na kraju, oni su ti koji moraju pojesti jelo koje su sami pripremili, a to jelo je gorak okus usamljenosti i kajanja.
S druge strane, oni koji su birali da spremaju kolače ili pitu, da šire ljubav, dobrotu i toplinu, osjetit će sasvim drugačiji rezultat. Oni će uživati u plodovima svog rada, okruženi ljudima koji cijene njihovu ljubaznost i velikodušnost. Takvi ljudi možda neće uvijek biti nagrađeni odmah, ali s vremenom, njihova dobrota i trud bit će prepoznati i uzvraćeni.
Ono što je ključno zapamtiti jeste da svako od nas bira svoje postupke i da će, na kraju, svi morati živjeti s posljedicama tih izbora. Nema bijega od vlastitih djela. Bilo da ste izabrali da budete osoba koja sprema kolače, pitu ili pakost, na kraju dana, bit ćete vi ti koji ćete osjetiti učinke svojih odluka.
Stoga, sljedeći put kad se nađete pred izborom, sjetite se ove jednostavne metafore. Razmislite o tome kakvo jelo spremate za sebe i druge. Da li želite okusiti slatkoću kolača, toplinu pite ili gorčinu pakosti? Jer na kraju, svi mi sami pojedemo to što smo spremili. Zapamtite to dobro!
