Sjećam se kada sam bila dijete, jedna naša komšinica je često dolazila kod nas na kafu i pričala kako je našla način da veže svog muža za porodicu.
Čim bi njen muž pogledao neku ženu sa strane ona bi mu jasno rekla da će ga ostaviti i da neće odgajati njegovu djecu. Muškarac bi se smirio i ne bi ni razmišljao o tome da je napusti. Tada mi se moja komšinica činila jako mudrom osobom i željela sam biti kao ona, ali kako sam odrastala shvatila sam da je njen muž već bio vezan za porodicu i nije planirao nigdje otići.
Da je želio spakovao bi kofere i otišao. Ne bi bilo sile koja bi ga natjerala da ostane. Međutim, mnoge žene to ne razumiju te misle da ga na razne načine mogu zadržati i uticati na njega da promijeni mišljenje i ostane.
Budisti kažu kako se ne smijemo oprati drastičnim promjenama. Možda će nam upravo te promjene učiniti život boljim. Možda je upravo njegov odlazak ono što vam je potrebno u životu. Mnoge žene su čak spremne i na osvetu.
Tražiće razne načine da se osvete muškarcu koji ih je ostavio. Ali moramo imati na umu da nam osveta neće donijeti zadovoljstvo kakvo smo mislili da hoće. Najbolja osveta koju žena može prirediti muškarcu koji je ostavi je nastaviti živjeti svoj život i biti srećna.
Paolo Coelho, brazilski pisac ima jedan jako zanimljiv citat koji jako lijepo objašnjava kako se treba postupiti prema muškarcu koji vas je odlučio ostaviti. Glasi ovako: “Ne kucam na zatvorena vrata. Kao odgovor, šutke ih zatvorim i ne namećem se. Svijet je ogroman i sigurno postoji neko ko će uživati u razgovoru sa mnom, u mom pogledu i osmijehu.
Nisam ljubomoran. Ako je osoba vaša, onda je vaša zauvijek. Ako je nešto vuće negdje drugo, ništa je neće zadržati, i što je najvažnije nije vrijedno boriti se za tu osobu. Ta osoba nije vrijedna vaših živaca i pažnje.”
