Priče o porodičnim svađama, posebno kada je u pitanju imovina ili zemlja, prisutne su u mnogim kulturama i vijekovima su se prenosile s generacije na generaciju. Mnoge od tih priča nose duboku pouku o prolaznosti materijalnih stvari i važnosti očuvanja međuljudskih odnosa, a jedna od tih mudrih izreka kaže: „Ne svađaj se s bratom ili sestrom oko komada zemlje, jednog dana će vas ista zemlja pokriti.“
Ova izreka nas podsjeća na to koliko su međuljudski odnosi krhki, ali i dragocjeni. Priča koja stoji iza ove mudrosti govori o dva brata, Pavlu i Ivanu, koji su, nakon očeve smrti, naslijedili veliku parcelu plodne zemlje. Zemlja je bila očeva dragocjenost, nešto što je gradio i njegovao cijelog života kako bi je ostavio svojoj djeci. Međutim, umjesto da se raduju bogatstvu i mogućnostima koje im je zemlja pružala, Pavle i Ivan su ubrzo počeli da se svađaju oko granica i toga ko je više zaslužio određeni dio.
Pavle je tvrdio da je više radio s ocem i da njemu pripada veći dio zemlje. Ivan je, s druge strane, smatrao da je on bio taj koji je brinuo o porodici dok je Pavle bio zauzet poljskim radovima, pa je vjerovao da bi njegov dio trebao biti veći. U početku su pokušavali razgovarati, ali svaka rasprava završavala bi prepirkama i uvredama. Zajednički trud i ljubav koje su uložili u zemlju brzo su zamijenili bijes, ljutnja i ogorčenost.
Jednoga dana, dok su sjedili za porodičnim stolom, njihova majka, koja je s tugom promatrala kako se njezini sinovi svađaju, odlučila je da im kaže nešto što su duboko zapamtili: „Ne svađajte se zbog zemlje. Ova zemlja, koja vam sada izaziva toliko bola i razdora, jednog dana će pokriti i tebe i tebe. Razmislite što tada znači tko je posjedovao koji dio. Vaša prava bogatstva su ljubav, jedinstvo i mir u porodici, a ne koliko zemlje imate.“
Njezine riječi su odjeknule u srcima braće. Shvatili su da se svađaju oko nečega što je prolazno. Zemlja, iako važna za opstanak, nije vrijedila više od porodičnog jedinstva. Pavle i Ivan su se pogledali i, po prvi put nakon dugo vremena, obojica su osjetili sram i kajanje. Bili su svjesni da će, bez obzira koliko imovine pripadalo svakome, njihova budućnost biti ista – svi ćemo jednom leći pod tu istu zemlju, koja ne pravi razliku između bogatih i siromašnih, između vlasnika i onih bez ičega.
Ovaj trenutak osvijestio je Pavla i Ivana. Umjesto da nastave sukob, odlučili su pronaći kompromis. Podijelili su zemlju na način koji je bio pravedan, ali su prije svega odlučili da više nikada neće dopustiti da ih materijalne stvari razdvoje. Zajedno su radili na zemlji, ali više nisu gledali tko radi više ili tko dobiva veći dio. Postali su svjesni da je pravi plod te zemlje bio mir koji su ponovno pronašli u odnosu.
Pouka ove priče je jasna: Svađa oko imovine je besmislena kada se uzme u obzir konačnost našega života. Materijalne stvari, koliko god nam bile važne u ovom trenutku, ne mogu zamijeniti vrijednost međuljudskih odnosa. Zemlja, kuće, novac – sve to dolazi i odlazi, ali jednom narušen odnos s bratom, sestrom ili bilo kojim članom porodice teško se može popraviti.
Na kraju, kada se sjetimo da svi dijelimo istu sudbinu, da ćemo svi jednog dana otići i postati dio iste zemlje, svađe i nesuglasice postaju nevažne. Zato je važno da sačuvamo mir i ljubav među najbližima, jer će nas, kad dođe vrijeme, svi ti materijalni problemi ostaviti, a ono što će ostati jeste sjećanje na to kakvi smo bili prema onima koje volimo.
Ova priča nas podsjeća da, prije nego što krenemo u sukob zbog materijalnih dobara, zastanemo i razmislimo o pravim vrijednostima u životu. Jer, na kraju, zemlja koja nas sve čeka ne pravi razliku između onih koji su imali i onih koji nisu – samo između onih koji su živjeli u miru i onih koji su u bijesu trošili svoje dragocjeno vrijeme.
