Vjerovali ili ne, više će vam neprijatelj pomoći u životu nego prijatelj. Jer neprijatelj je taj koji nam želi loše a mi njemu u inat želimo biti bolji – oni su naši pravi pokretači.
Mi ne volimo protivnike da slušamo uopšte. A to ste znali odavno: Od neprijatelja učimo, a ne od prijatelja. Pa ko ti je prijatelj? Prijatelj ti je onaj koji ti kaže, NASAMO: “Šta ti je bilo juče da si ono rekao? Šta ti je bilo da si ono uradio?”
Ovaj prijatelj drugi malo razmisli, pa kaže: “U pravu si, dragi moj. Hvala ti beskrajno.” A ako je samo bio lažni prijatelj, reći će: “I ti meni to da kažeš! Ti više nisi od danas moj prijatelj.” Eto vam test za prijateljstvo. Čujte od prijatelja, ako se usudio da vam kaže.
Boji se prijatelj da vam kaže istinu neku u oči. Boji se da će izgubiti prijatelja. Pa onda ćemo od neprijatelja čuti neku istinu o sebi. Naravno, jednim delom, jer i oni preteruju. Razume se. Izniman čovjek svakako je bio i Vladeta Jerotić.
Bio je liječnik, psihijatar, književnik, akademik. Sebe je rado nazivao kršćanskim antropologom. Sjećam se tema obaju izlaganja Vladete Jerotića. Jedno je bilo o Jungovoj psihologiji, a drugome je bio naslov: ”Kriza kao šansa za obraćenje“.
Što pamtim s tih predavanja i zašto sam nakon njih Vladetu Jerotića ubrajala među autoritete koji su sudjelovali u oblikovanju mojega sazrijevanja? Ne zbog sadržaja predavanja, premda je on bio bogat, argumentirano, eklektički i zanimljivo koncipiran.
Ne zbog posebnog interesa za psihologiju ili psihoanalizu, premda je dr. Jerotić govorio tako jednostavnim, živim stilom da je mogao privući pozornost i neobrazovanoga slušatelja. Ostavio je na mene dojam zbog toga što je njegovo predavanje bilo, zapravo, svjedočanstvo.
Svjedočanstvo da je moguć život za kakvim sam sama tragala: život u kojem će obrazovanje i vjera biti u međusobnom skladu (govorio je o dodirnim točkama dvaju koncepata: Jungove individuacije i ljudskog obožanstvenja), u kojem će se podudarati ono što se govori s onim što se misli i živi (to je zračilo iz Jerotićeve pojave i načina na koji su njegove riječi odjekivale ne samo u razumu, nego i u srcu).
Izvor: pult24
