Nikada nisam mislila da ću se naći u ovakvoj situaciji. Ljubavnica. Riječ koja nosi težinu krivnje, srama i boli. Ali život je pun nepredvidivih događaja, i eto me sada, u vezi s muškarcem koji ima porodicu. Volim ga, a mrzim ženu koja mu je dala ono što ja očajnički želim – porodicu.
Naša priča počela je nevino. Prijateljstvo koje je preraslo u nešto više. Njegove oči su bile tužne, a osmijeh melankoličan. Govorio je o problemima kod kuće, o braku koji se raspada. Na neki način, osjećala sam se kao njegova spasiteljica, kao netko tko mu može vratiti sreću. Ali kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da je njegova sreća vezana za nešto što mu ja nikada neću moći dati – porodicu.
Vidim ih ponekad, njegovu ženu i djecu. Oni su slika savršenstva, barem izvana. Sretna porodica koja se smiješi za vrijeme obiteljskih okupljanja. A ja stojim sa strane, osjećajući se kao uljez, kao neko tko nema pravo biti dio tog svijeta. Mrzim je jer ona ima ono što ja želim – sigurnost, stabilnost i ljubav koju djeca donose.
Osjećam krivnju svaki put kad ga vidim kako odlazi kući. Njegova djeca ga čekaju, njegova žena ga očekuje. A ja ostajem sama, u tišini svog stana, pitajući se hoće li ikada doći trenutak kada ću i ja imati takvu porodicu. Osjećam se kao da mi je život ukraden, kao da je sudbina nepravedna prema meni.
Ponekad, u trenucima slabosti, pitam se kako bi bilo da sam na njenom mjestu. Da li bi on bio sretniji sa mnom? Da li bi naša ljubav bila dovoljno jaka da izgradi nešto što bi trajalo? Ali te misli brzo zamijenim stvarnošću – on je odabrao nju, ona mu je dala djecu, i njihova veza, ma koliko problematična bila, ima nešto što naša nikada neće imati.
Svjesna sam da ovo što radim nije ispravno. Ljubomora me izjeda iznutra, mržnja prema njoj raste svakim danom. Ali istina je da je mrzim jer je ona majka njegove djece, jer je ona dio njegove prošlosti i sadašnjosti. Mrzim je jer je ona ostvarila ono što ja samo sanjam – porodicu s čovjekom kojeg volim.
Ova ispovijest je moj način da se suočim sa svojim emocijama, da priznam sebi koliko sam duboko povrijeđena i izgubljena. Možda će vrijeme izliječiti moje rane, možda će me sudbina odvesti na neki drugi put. Ali za sada, ostajem u sjeni, noseći teret ljubavi koja nikada neće biti potpuna, i mržnje prema ženi koja ima sve što ja želim.
