Osim što ovakav odgojni stil šteti djetetu, ima i ozbiljne posljedice za majku. Majke koje previše kontroliraju često se kasnije u životu osjećaju usamljeno i zanemareno.
Djeca koja su odrasla pod stalnim pritiskom kontrole rijetko osjećaju bliskost s roditeljem koji im nije omogućio da slobodno istražuju i grade vlastiti identitet.
Posljedica toga je smanjenje učestalosti komunikacije i interakcije između roditelja i odraslog djeteta.
Freud je isticao da je ključ zdravog odnosa između roditelja i djeteta pružanje podrške koja ne guši individualnost. Djeca trebaju priliku za istraživanje svijeta, suočavanje s izazovima i donošenje vlastitih odluka, čak i kada to uključuje pogreške.
Pogreške su neizbježan dio učenja i rasta. Kada roditelji pružaju sigurno okruženje u kojem dijete može slobodno učiti iz vlastitih iskustava, veće su šanse da će dijete razviti povjerenje u sebe i zadržati bliskost s roditeljem i u odrasloj dobi.
Da bi se izbjegla situacija usamljenosti u starosti, važno je da roditelji, posebice majke, osvijeste svoje odgojne metode.
Umjesto kontrole, potrebno je razvijati povjerenje u dijete i njegovu sposobnost da se nosi s izazovima. To ne znači napustiti dijete ili ga ignorirati, već biti prisutan kada je to potrebno, ali bez nametanja.
Zdravi obiteljski odnosi temelje se na ravnoteži, komunikaciji i međusobnom poštovanju. Djeca koja osjećaju da ih roditelji podržavaju, a ne kontroliraju, sklonija su održavanju bliskih odnosa s njima tijekom cijelog života.
