Sigmund Freud, poznati austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize, naglašavao je važnost ravnoteže u roditeljskom pristupu odgoju djece. Prema njegovom mišljenju, prekomjerna kontrola majke nad djetetom može imati dugoročne negativne posljedice na emocionalni razvoj djeteta i odnose unutar obitelji.
Majčina briga i zaštita prirodno su izražene u prvim godinama djetetova života, kada dijete u potpunosti ovisi o roditelju za hranu, sigurnost i ljubav. Međutim, kako dijete raste, njegova potreba za autonomijom i istraživanjem svijeta postaje sve izraženija.
U tom trenutku dolazi do ključnog izazova za roditelje, posebno majke – kako pronaći ravnotežu između pružanja podrške i omogućavanja djetetu da se samostalno razvija.
Majke koje pretjerano kontroliraju svaki aspekt života svoje djece često to čine iz najbolje namjere. Žele zaštititi svoje dijete od mogućih neuspjeha, povreda ili boli. Međutim, takav pristup može spriječiti dijete da razvije važne vještine poput donošenja odluka, suočavanja s problemima i preuzimanja odgovornosti.
Djeca koja su stalno pod kontrolom roditelja često se osjećaju nesigurno u vlastite sposobnosti i mogu razviti osjećaj ovisnosti o drugima.
Kada takva djeca odrastu, prirodno teže osamostaljenju i oslobađanju od pretjerane roditeljske zaštite. Ovo može dovesti do udaljavanja od roditelja, posebice od majke koja ih je najviše kontrolirala. Takvo udaljavanje često nije svjesna odluka, već rezultat emocionalnog pritiska i potrebe za osobnim prostorom i slobodom.
