Trudnoća, porođaj, dojenje, pa opet sve u krug. Ovako bi se ukratko mogao opisati život hrabre Maje u posljednjih 12 godina. Oduvijek je maštala o velikoj porodici, a taj san ostvario joj se sa njenim Rašom. Odgajaju 11 djece, imaju privatnu firmu i ne skidaju osmijeh s lica.
Šest sati ujutru. U kući Kovačevića u selu Vrdila kod Kraljeva mir i tišina. Mama Maja ustaje prva, brzo se sprema i pije kafu s nogu, a onda ide od sobe do sobe i razbuđuje svoju vojsku, njeno 11 djece. Nerijetko, probude se i sami i tad u sekundi nastaje haos. Svi uglas samo viču mama i nešto traže, a ima i onih koji bi da se maze. Uvijek nekom nešto fali, pa tako jednima nedostaju čarape, drugima trenerka ili majica, a oni najmlađi negoduju jer žele da im se promjeni pelena, pronađe duda ili napravi mleko. A za pranje zuba u toaletu maleni Kovačevići moraju da čekaju u redu.
Ovako bi se ukratko mogao opisati život hrabre Maje u posljednjih 12 godina. Oduvijek je maštala o velikoj porodici, a taj san ostvario joj se sa njenim Rašom. Odgajaju 11 djece, imaju privatnu firmu i ne skidaju osmijeh s lica.
– Jutro nam je najteži dio dana. Tad svima nešto treba u istom trenutku, a još njih šestoro žuri da se spremi za školu. Ali to traje do osam i poslije toga nam dan izgleda kao u svim drugim porodicama. Stariji su u školi, a ja i ovi mlađi spremamo ručak i obavljamo druge obaveze – kaže Maja (37), koja je sa suprugom Radišom od svoje 17. godine.
Da bi se svi zasladili treba bar pola kilograma čokolade
Iako imaju 11 djece nije imala blizanačke trudnoće, a u ulozi djetetom kad je rodila Ružicu. Priznaje nam da je oduvijk maštala da ima veliku porodicu, iako ima samo brata.
– Znate šta, kad žena pored sebe ima dobrog muža i dobrog čovjeka, onda može da ima i desetoro djece. Samo je bitno da je on razumije i podržava, a meni se posrećilo da nađem takvog muškarca – iskreno priča Maja o svom Raši i otkriva nam da je on trenutno u bolnici zato što je polomio kuk.
U njihovoj kući ne postoji podjela na muško-ženske poslove, a i djeca imaju svoje obaveze. Tako je Miloš zadužen da ide u prodavnicu, Milica vodi računa imaju li svi čarapice na nogama kako se ne bi prehladili, Milan i Mihailo brinu o bebama i vrlo su požrtvovani i odgovorni, iako su tako mali.
Kovačevići ništa ne prepuštaju slučaju i na vrijeme moraju da misle o svemu jer organizovati život u jednom tako velikom domaćinstvu nalik je organizaciji posla u manjem preduzeću. Ipak, najgore je kad zakaže tehnika.
– Dešavalo se da nam se pokvari mašina za veš i to nas potpuno parališe jer je uključujemo dva-tri puta dnevno. Sudove peremo non-stop, a samo za jedan dan treba nam oko sedam vekni hljeba i isto toliko litara mlijeka. Taj broj se stalno povećava – kaže Maja, pa skoči sa kreveta da pomjeri nestašnog Miodraga, kako mu lampa ne bi pala na glavu.
Otkriva nam i da moraju da kupe dvije čokolade od 300 grama, koje su dovoljne tek toliko da se svako dijete zasladi, ali ne i najede. Ipak, mali Kovačevići su vrlo skromni i umjesto igračkama najviše vole da se igraju jedni sa drugima. Bude tu i koškanja, bezazlene dječje kavge i zadirkivanja, ali kad padne noć u krevet se ne ide dok se svi prvo međusobno ne izljube.
– Kad zaspu, obavezno ih obiđem. Prvo ih prebrojim, a kad se uvjerim da su svi tu i kad vidim kako bezbrižno i slatko spavaju shvatim koliko sam srećna žena – priča Maja i dodaje da se tad u tišini vrlo često presabira da li se tokom dana ogriješila o neko dete, kao i da li je dobar roditelj.
Svjesna je da fizički ne može da se svakom posveti u onom trenutku kad je njima to potrebno, pa je zato ponekad i grize savijest. Ali brzo je prođe jer i da ima dvoje djece, ta pitanja bi je svakako ponekad mučila.
Ćutimo, radimo i borimo se za svoju djecu
Ipak, najviše se iznervira kad djeca iz škole dođu zabrinuta, zato što su ih drugari zadirkivali.
– Djeca k`o djeca. Sa komentarima znaju da budu vrlo okrutna i surova, pa su tako prozivali našu djecu govoreći im „Koliko vas ima. Pa vi ste kao cigani“. Ali Rašo i ja uvijek porazgovaramo sa njima, objasnimo im zašto ne treba da obraćaju pažnju na takve komentare i brzo ih to prođe. Na sreću, djeca su nam pozitivna, baš kao i ja – objašnjava Maja, koja je po zanimanju novinar.
Miloš je vrlo slab na malog brata
Na naše iznenađenje ona nije samo mama, već je i uspješna poslovna žena. Sa suprugom Radišom ima izdavačku kuću „Glas Srbije“, koja izdaje „Kraljevske novine“, kao i „Glas Srbije“. Iako se od izdavaštva teško živi, Kovačevići ne kukaju. Naprotiv, nervira ih kad se o velikim porodicama u našoj zemlji priča kao o velikom socijalnom problemu.
– Čim počnete da se žalite kako vam loše ide, odmah sljedi rafal pitanja i osuda. Šta vam trebaju tolika djeca, od čega mislite da ih izdržavate i školujete, nije poenta samo praviti djecu… Baš zato imam veliku želju da dokažem da to nije tako i iz tog razloga mi ćutimo, radimo i borimo se za svoju djecu –naglašava Maja i otkriva da je i prijedsednica udruženja „Persida Karađorđević“, koje se bavi problemima višedetnih porodica, prenosi Blic.
Zato što imaju privatnu firmu Kovačevići nemaju pravo ni na dječji dodatak, ali kako kažu, ne posmatraju život kroz novac.
– Svaka druga porodica u Srbiji ima samo jedno dijete. Mislim da uopšte nije problem u novcu, već u tome što ljudi iz svoje sebičnosti i samoživosti neće da imaju više djece. Hoće ljudi svoj mir, neće da im neko ovako kao meni stalno visi nad glavom i čupa ih po cijeli dan. Ali ja to volim i moja djeca su moj život – zaključuje Maja na kraju razgovora, tokom kog je u svakom trenutku oko nje bilo bar četvoro dece. Jedni su se smenjivali u krilu, drugi na ramenima, a treći na nogama. I tako po ceo dan.
