Dugo sam vjerovala da moram biti sve ono što društvo očekuje od mene. Da moram šutjeti, prilagoditi se, ići nizvodno, jer to je put kojim se lakše hoda. Trebala sam biti poslušna kćer, žena, majka, radnica. Učila sam da se ne smijem protiviti, da trebam služiti i ugađati. A onda, jednog dana, nešto se u meni prelomilo. Shvatila sam da se gubim u svim tim očekivanjima, da postajem sjena same sebe.
Kriva sam. Kriva sam jer više ne dopuštam da mi sisaju krv. Ne dopuštam ljudima da uzimaju od mene sve što imam, a da mi ne vraćaju ništa zauzvrat. Nekad sam mislila da je moja dužnost biti tu za svakoga, bez obzira na cijenu. Davala sam sebe do kraja, često ostajala iscrpljena i prazna. Ali više ne. Shvatila sam da nije sebično reći “ne” i postaviti granice. Shvatila sam da je moj život vrijedan, da i ja imam pravo na svoje vrijeme, na svoje snove i na svoj mir.
Kriva sam jer ne dopuštam da mi kvare dan. Dugo sam dopuštala da tuđe riječi i postupci upravljaju mojim raspoloženjem. Bilo je dovoljno da netko nešto pogrešno kaže ili učini, i moj bi dan bio uništen. Nosila sam tuđe terete, tuđe brige, čak i tuđe negativnosti. Ali više ne. Naučila sam da ja biram kako će izgledati moj dan. Ja biram hoću li dopustiti negativnim ljudima da me dotaknu ili ću se od njih udaljiti. Ja biram hoću li se usmjeriti na ono što me ispunjava i čini sretnom ili ću se baviti onim što me iscrpljuje.
Kriva sam jer ne dopuštam da me najašu kao konja. Nekad sam mislila da se ljubav, prijateljstvo, pa čak i uspjeh, zarađuju potpunim predavanjem sebe. Bila sam spremna podnositi nepravdu, trpjeti tuđe neraspoloženje i loše ponašanje, samo da bih zadržala mir. Ali više ne. Naučila sam da ljubav ne podrazumijeva žrtvovanje same sebe. Naučila sam da prava prijateljstva ne zahtijevaju odricanje dostojanstva. I što je najvažnije, naučila sam da ne moram biti ničiji konj. Nisam tu da bih nosila tuđe terete ili udovoljavala njihovim očekivanjima.
Da, kriva sam. Kriva sam jer sam odlučila voljeti sebe. Kriva sam jer sam naučila da reći “ne” nije grijeh. Kriva sam jer sam shvatila da imam pravo postaviti granice i tražiti poštovanje. Kriva sam jer više ne igram po tuđim pravilima. Ali znate što? Drago mi je. Drago mi je jer se više ne osjećam kao žrtva. Drago mi je jer više ne živim život po mjerama koje su mi drugi nametnuli. Drago mi je jer konačno znam tko sam i što želim.
Ova poruka nije samo za mene. Ova poruka je za sve žene koje su, poput mene, predugo šutjele i trpjele. Poruka je to za sve one koje se još uvijek bore s osjećajem krivnje jer se usuđuju misliti na sebe. Nisi sama. Ima nas mnogo, a sve nas veže ista želja – da budemo slobodne, da budemo svoje, bez straha od osude.
Kriva sam i ponosna na to. I znam da nisam jedina.
