Ima takvih ljudi koji jednostavno toliko vole, toliko osjećaju i daju se drugima do posljednje kapi, da im ne ostane ništa…
Znam kako je to biti emocionalno iscrpljen. Ako pokušate objasniti drugima, nećete uspjeti. Kako pronaći riječi za “Sve osjećam tako duboko, toliko dajem, da ponekad samo praznina ostane unutra?”.
Kao da se ujutro probudite umorni, jer niste mogli zaspati, kad vas u 3 sata ujutro prekrije poznata samoća, na koju ste već navikli.
I gledaš kako se svi okolo čude, što radiš krivo. Pitaju se zašto se ne osjećaš manje. Žele da prestaneš biti tako osjetljiv. Zavidite ljudima koji ne mare ni za koga osim za sebe, a ne možete ni zamisliti kako je to.
Ima takvih ljudi koji jednostavno toliko vole, toliko osjećaju i daju se drugima do posljednje kapi, da im ništa ne preostaje.
Postoje takvi ljudi koji pokazuju nepokolebljivu snagu kada pomažu drugima, ali ne mogu shvatiti kako pomoći sebi.
To su ljudi koji kriju svoje suze, za koje drugi ne znaju.
To su ljudi koji se osjećaju sami u gomili.
To su ljudi koji zaljubljeno gledaju druge ljude i razmišljaju, kada će se i njima dogoditi isto.
Znam da što ti ljudi više vjeruju, ti manje vjeruješ drugima. Naučili ste se oslanjati samo na sebe.
Znam da si umoran jer je teško pokušati.
Svima se čini da je to vama normalno, ali nije tako.
Ponekad misliš da nešto nije u redu s tobom, zašto toliko voliš. Ali ti ne znaš drugačije.
Ljudi se dive tvojoj neustrašivosti, ljubavi, brizi, ali ne vide koliko su tvoje oči umorne, koliko je tvoja vjera iscrpljena, koliko je golema postala tvoja samoća.
Slika
Želim da znaš da nisi kao svi ostali.
Želim da znaš da sam ponosan na tvoju snagu. Da će se jednog dana sve to isplatiti, i da ćeš upoznati nekoga tko će te ispunjavati, kao što ti ispunjavaš druge.
U međuvremenu, budite uporni. Nastavi se držati tog dijela vjere koji još postoji u tebi. Budi svoj i nemoj se mijenjati.
Postoji nešto u vama što je vrlo rijetko. Budi ono što jesi i jednog dana će tvoja usamljenost sresti onoga ko će te pogledati u oči i reći: “Konačno!”.
Izvor: odmorimozak