Voljela sam ga iskreno, srcem i dušom, a on je volio mene onako kako nisam ni znala da neko može voljeti. U početku je sve bilo savršeno. Kao u bajci. On je bio pažljiv, brižan, uvijek tu kad mi je bio potreban. Znao je svaku moju misao, svaki strah i želju. Bila sam sigurna da sam pronašla onog pravog, onog s kim ću provesti ostatak života. Ali, nažalost, nekad mi zaboravimo cijeniti ono što imamo dok to ne izgubimo.
S vremenom, uzimala sam ga zdravo za gotovo. Njegova ljubav bila je tako prisutna, toliko stabilna i sigurna, da sam počela misliti kako će uvijek biti tu, bez obzira na sve. Prelazila sam granice koje nisu trebale biti pređene, govoreći sebi da će me on uvijek razumjeti i oprostiti.
Međutim, kako to obično biva, ta vrsta povjerenja i ljubavi ne može se zauvijek testirati bez posljedica. Počela sam biti sebična, fokusirana na svoje potrebe, zaboravljajući koliko boli mogu izazvati. Kritike su postale svakodnevne, iako je on i dalje pokušavao da me usreći, dajući mi sve od sebe. Svaki put kad bih ga povrijedila, gledala sam bol u njegovim očima, ali sam ignorisala. Mislila sam da je jak i da može podnijeti sve što bacim na njega.
Jedne noći, nakon posebno oštre svađe u kojoj sam izrekla riječi koje nikada nisam smjela, shvatila sam da sam ga izgubila. Vidjela sam u njegovim očima ono što sam najviše strahovala – ravnodušnost. Više nije bilo strpljenja, ljubavi, niti volje da se bori za nas. On, koji me uvijek volio bezuslovno, konačno je odlučio da ode.
Srušio se moj svijet. U trenutku kad sam ga izgubila, shvatila sam koliko sam ga zapravo voljela. Tek tada sam uvidjela sve njegove vrline, sve one male stvari koje je radio za mene, a koje sam uzimala zdravo za gotovo. Tek tada sam osjetila pravu bol – bol zbog vlastitih grešaka. Ali bilo je prekasno. Nije bilo povratka.
Prošla sam kroz najteže dane svog života. Dok sam plakala za njim, shvatila sam jednu surovu istinu – kad povrijediš nekog ko te voli, plaćaš duplo. Plaćaš jer gubiš osobu koja te voljela, i plaćaš jer moraš živjeti s krivicom zbog toga što si bio taj koji je uništio nešto tako dragocjeno. Krivica je bila moja svakodnevica, poput sjene koja me stalno pratila. Svaki put kad bih vidjela par koji je sretan, sjetila bih se nas i svega što smo mogli biti da nisam bila tako slijepa i sebična.
Pokušala sam mu se izvinjavati, molila sam ga da se vrati, ali on više nije mogao. Nije bilo više ništa da se popravi. Rekao je da me voli, ali da ne može više živjeti u toj boli. Bilo je jasno da je njegova ljubav bila iskorištena i previše puta povrijeđena.
Danas, kad se osvrnem na sve što se desilo, znam da sam naučila važnu lekciju. Ljubav nije nešto što se podrazumijeva, već nešto što se njeguje svakog dana. Ako je ne cijenimo i ako povrijedimo one koji nas vole, ne samo da gubimo njih, već gubimo i dio sebe. Zato, ako imate nekoga ko vas voli, nikada ne zaboravite pokazati zahvalnost i ljubav, jer jednom kad ih izgubite, bol koju ćete osjećati bit će duplo jača od bilo koje koju ste ikada mogli nanijeti.
