Kada volimo nekoga, imamo povjerenje u njihovu sposobnost donošenja ispravnih odluka. Nema brige kada nas ostave samima na neko vrijeme ili kasne na posao jer vjerujemo da nemaju skrivenih namjera.
Vjerujemo da nas neće izdati i da nikada neće učiniti ništa što bi nas povrijedilo. U takvoj vezi, svaka izgovorena riječ se prihvaća kao istina. Ako nam kažu da su svratili u prodavnicu, vjerujemo da su zaista bili tamo. Ako kažu da su na ručku s određenim prijateljem, vjerujemo da su s njim. Nema razloga za sumnju kada nisu u našem vidokrugu jer vjerujemo da nas neće izdati.
Kada volimo nekoga, ne sumnjamo u njih. Nismo ljubomorni kada provode vrijeme sa svojim prijateljima jer ne smatramo da im je s drugima bolje nego s nama. Kada volimo nekoga, ne pokušavamo kontrolirati svaki aspekt njihovog života. Ne manipuliramo ih da nam udovolje u svemu. Ne prisiljavamo ih da osjećaju krivnju i otkazuju planove s prijateljima ili smanjuju vrijeme koje provode na poslu kako bismo dobili svu njihovu pažnju.
Ne pokušavamo biti središte njihovog svemira. Ne ograničavamo im slobodu kako bismo se osjećali sigurnijima. Kada volimo nekoga, shvaćamo da su oni individualna osoba, kao i mi sami. Iako smo snažan par, ostajemo snažni i kao pojedinci. Svaka osoba ima svoj život i pravo na vlastiti život. To čak može biti korisno. Nije potrebno biti vezan jedno za drugo 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici.
Želimo provoditi vrijeme zajedno, ali istovremeno želimo živjeti svoj život. Ne želimo graditi cijeli život samo oko partnera. Kada volimo nekoga, važno je postaviti granice i izraziti svoja očekivanja u vezi. Važno je da osoba zna što nas može povrijediti i što može uzrujati. No, ne smijemo postavljati previše detaljnih pravila o tome kako se partner treba ponašati, što treba činiti ili govoriti.
Ne smijemo ih kontrolirati, jer nismo njihovi šefovi, roditelji niti dadilje. Mi smo njihov partner, prijatelj, ljubav. Kada volimo nekoga, ne pokušavamo ih kontrolirati i pretvoriti u nekog drugog. Volimo ih upravo takve kakvi jesu, što znači da ne osjećamo potrebu da utječemo na njihove odluke. Ne želimo ih mijenjati i učiniti potpuno drugačijima. Kada volimo nekoga, ne pokušavamo ih kontrolirati. Dopuštamo im da donose svoje odluke jer vjerujemo da će donijeti ispravne. Vjerujemo da nas nikada neće povrijediti.
