U današnjem vremenu, kada se sve češće govori o jednakosti spolova, ženskoj emancipaciji i ravnopravnosti u svakom području života, pojavljuje se tvrdnja koja izaziva lavinu komentara i podjela u društvu: „Jedini posao žene je da usreći svoga muža.“
Ova rečenica, koju je iznio jedan kontroverzni psiholog, šokirala je mnoge i pokrenula žustru raspravu – je li riječ o arhaičnom i patrijarhalnom pogledu na ženu ili pak o realnosti koju mnogi, iako ne žele priznati, potajno žive?
U nastavku donosimo analizu ove tvrdnje – što ona znači, odakle potječe, zašto izaziva toliko burnih reakcija i kako se uklapa u psihološki i društveni kontekst današnjeg vremena.
Povijesni pogled: žena kao „čuvarica doma“
Kroz stoljeća, u većini kultura žena je bila prvenstveno shvaćena kao osoba koja se brine za kuću, djecu i muža. U tradicionalnim društvima njezina uloga bila je jasna – pružiti podršku, toplinu i sigurnost svome suprugu, dok je on bio zadužen za materijalnu egzistenciju obitelji.
Fraze poput „iza svakog uspješnog muškarca stoji snažna žena“ zapravo su samo blaža verzija tvrdnje da je posao žene učiniti svog muža sretnim. U patrijarhalnim zajednicama, sreća muškarca bila je mjerilo uspjeha cijele obitelji.
No, s razvojem feminizma, obrazovanja i društvenih promjena, žene su dobile mogućnost da svoju sreću grade neovisno o muškarcu. Upravo zato rečenica psihologa danas zvuči kao povratak u prošlost i otvara pitanje: imamo li pravo govoriti da je usrećivanje muža „jedini posao“ žene?
Psihološki aspekt: zašto neki muškarci vjeruju u ovu ideju?
Psiholozi koji zastupaju ovakve tvrdnje najčešće polaze od uvjerenja da je muškarac u vezi ili braku vođen potrebom za poštovanjem, podrškom i osjećajem da je voljen i prihvaćen.
Njihovo objašnjenje ide otprilike ovako:
- muškarac se u vanjskom svijetu bori, natječe i nosi s pritiscima,
- kada dođe kući, očekuje mir, toplinu i ženu koja će ga podržati,
- ako se kod kuće osjeća cijenjenim i sretnim, spremniji je voljeti, ulagati i štititi obitelj.
Drugim riječima, oni tvrde da sreća muža postaje temelj stabilnog braka, a žena koja zna kako usrećiti svog partnera ima „ključ“ za skladnu vezu.
Kritike: gdje ovakva tvrdnja postaje opasna?
Problem nastaje kada se ovakva ideja predstavi kao jedini posao žene. Na taj način se potpuno zanemaruje njezina osobnost, želje, snovi i pravo na vlastitu sreću.
Feminističke kritičarke upozoravaju da se ovakvom tvrdnjom žena svodi na objekt koji postoji samo radi muškog zadovoljstva. U modernim vezama, sreća mora biti obostrana. Ako se žena odrekne sebe kako bi stalno ugađala mužu, riskira psihičko izgaranje, gubitak identiteta i duboko nezadovoljstvo.
Jedna poznata terapeutkinja istaknula je:
