U današnjem društvu sve više roditelja postavlja isto pitanje: „Zašto me moje dijete ne poštuje?“ I dok neki krive školu, društvene mreže ili okruženje, prava istina je često mnogo jednostavnija i bliža kući.
Jedan osnovni, ali duboko značajan razlog zašto moderna djeca sve češće ne poštuju svoje roditelje leži u jednoj jednostavnoj činjenici: roditelji više ne traže poštovanje – oni traže da ih djeca vole.
Roditelj kao prijatelj – pogrešna paradigma
U mnogim suvremenim obiteljima došlo je do obrata u tradicionalnim ulogama. Roditelji žele biti najbolji prijatelji svojoj djeci. Izbjegavaju reći „ne“, boje se da ih djeca neće voljeti ako ih kazne ili postave granice.
Umjesto da budu autoritet i vodič, roditelji se povlače i prepuštaju djetetu da diktira pravila. I tu nastaje prvi korijen problema.
Djeca prirodno testiraju granice kako bi otkrila koliko daleko mogu ići. Kada ne naiđu na jasno „ne smiješ“ ili „ovo je ispravno, a ovo nije“, oni ne razvijaju poštovanje prema roditelju kao osobi koja ih vodi, već prema sebi kao onome tko ima moć. A tamo gdje dijete osjeća da ima moć nad roditeljem – poštovanje se gubi.
Poštovanje se ne gradi popustljivošću
Mnogi roditelji vjeruju da će davanjem sveg vremena, pažnje, materijalnih stvari i fleksibilnosti zaslužiti ljubav i poštovanje. No psiholozi ističu da poštovanje ne dolazi iz udovoljavanja svakoj dječjoj želji, već iz dosljednosti, postavljanja granica i osjećaja sigurnosti koje dijete ima kad zna tko vodi.
Djeca poštuju one koje osjećaju kao stabilne i dosljedne. Oni znaju da se autoritet ne mjeri vikom, već mirnom odlučnošću. Ako roditelj kaže jedno, a učini drugo; ako prijeti kaznom, ali nikad ne provede ono što govori – dijete brzo uči da ga ne mora ozbiljno shvaćati.
Nedostatak osobnog uzora
Još jedan važan aspekt leži u ponašanju roditelja prema sebi, partneru i drugima. Djeca od rođenja promatraju i uče.
Ako dijete vidi da otac vrijeđa majku, da majka omalovažava baku ili da roditelji lažu, vrijeđaju ili psuju druge – ono stvara sliku da je nepoštovanje sasvim normalan način komunikacije.
Roditelji često traže od djece da ih poštuju, a da istovremeno ni sami ne poštuju svoju djecu. Vikati na dijete, ismijavati ga pred drugima, ignorirati njegove osjećaje – sve to šalje poruku: „Ti nisi vrijedan poštovanja.“ A dijete koje ne osjeća da je poštovano – neće uzvratiti poštovanjem.
Djeca su zrcalo roditeljskih granica
U mnogim obiteljima granice su postale maglovite. Djeca imaju pristup svemu – roditeljskim razgovorima, financijama, problemima. Previše informacija, previše slobode i premalo odgovornosti stvara mladu osobu koja ne zna gdje prestaje djetetovo pravo, a počinje roditeljski autoritet.
Djeca koja ne nauče poštivati granice u kući, teško će poštivati učitelje, trenere, šefove. Ako kod kuće sve može i sve je dopušteno, vani svijet brzo pokaže drugačije lice. Roditelj koji djetetu ne postavi granice čini mu medvjeđu uslugu – ne priprema ga za realan svijet.
Digitalna erozija poštovanja
Jedan od faktora koji dodatno produbljuje problem je tehnologija. Roditelji danas provode više vremena gledajući u ekran nego gledajući svoje dijete. Djeca to vide. A dijete koje ne osjeća da mu je roditelj posvećen, koje se mora boriti za pažnju s telefonom, televizorom ili laptopom – osjeća se zanemareno.
Kada dijete osjeća da nije važno, ono se povlači ili buni. A bunt često dolazi u obliku nepoštovanja. Također, digitalni sadržaji često glorificiraju nepoštovanje, omalovažavanje autoriteta, izrugivanje roditeljima. Ako dijete svaki dan konzumira takve poruke, a roditelj ih ne ispravlja – rezultat ne može biti drukčiji.
Poštovanje se uči, ne zahtijeva
Roditeljstvo nije lako. To je konstantna borba između ljubavi, discipline i strpljenja. Ali ključna stvar je ovo: poštovanje se ne može zahtijevati, ali se može zaslužiti – primjerom.
Roditelj koji:
- razgovara s djetetom s poštovanjem,
- postavlja granice s ljubavlju,
- održava obećanja i kazne s dosljednošću,
- priznaje vlastite pogreške,
- živi ono što govori,
taj roditelj ne mora tražiti poštovanje – ono dolazi samo.
Djeca ne poštuju roditelje jer roditelji ne traže poštovanje, nego odobravanje
U želji da nas djeca vole, zaboravili smo ih naučiti da nas poštuju. No djeca ne traže roditelje koji će im udovoljavati – traže vođe, uzore, sigurne luke. Dijete koje zna granice, koje zna da ga vodi netko tko zna gdje ide – to dijete razvija unutarnji kompas poštovanja. I taj kompas će nositi sa sobom kroz cijeli život.
Dakle, odgovor na pitanje zašto djeca više ne poštuju roditelje nije u društvu, školi ni tehnologiji. Odgovor je jednostavan – jer smo im prestali biti roditelji i počeli biti prijatelji. A prijatelji se poštuju samo kad se najprije poštuju sami.
