Žena u dobi od 50 godina često se nalazi na prekretnici života – možda su djeca odrasla, profesionalni uspjeh je postignut, a osobni identitet postaje fokus.
U ovom kontekstu, naziv „stara“ često je neodgovarajući jer ignorira ovu unutarnju promjenu i zrelost koju mnoge žene osjećaju. One se ne osjećaju staro, već u novoj fazi života – zrelijoj, ali ne nužno slabijoj.
Starost kroz prizmu samopouzdanja i identiteta
Jedno od ključnih pitanja u vezi sa starenjem, posebice kod žena, jest kako se one same doživljavaju. Mnoge žene u 50-ima i dalje se osjećaju mladima i produktivnima, te ne prihvaćaju pojam “starosti” kao nešto što ih definira.
Psihološki gledano, samopoštovanje i samopouzdanje često dosegnu vrhunac u ovoj fazi života, budući da se žene s godinama sve manje oslanjaju na društvene norme i očekivanja, a više na osobni doživljaj vlastite vrijednosti.
Zanimljivo je primijetiti da je starost relativna i da se često definira u usporedbi s mlađim generacijama. Za nekoga u dvadesetima, žena od 50 godina može izgledati “staro”, dok osoba u svojim 70-ima možda ženu od 50 godina smatra “mladom”. Na kraju krajeva, doživljaj starosti subjektivan je i ovisi o perspektivi.
Dakle, je li u redu ženu od 50 godina nazvati starom? Generalno, ne. To je pojednostavljeni i često nepravedan način gledanja na proces starenja.
Biološki znakovi starenja ne bi trebali biti jedini kriterij po kojem ocjenjujemo osobu, posebno kada uzmemo u obzir mentalnu, emocionalnu i društvenu zrelost koja dolazi s godinama. Osim toga, svijet se mijenja, a s njim i naši pogledi na starost.
Zahvaljujući medicinskim i tehnološkim napretcima, danas se životni vijek produljuje, a ljudi ostaju aktivni i vitalni mnogo duže nego prije. U tom kontekstu, starost postaje relativan pojam, a žena u dobi od 50 godina često se nalazi na vrhuncu života.
