Prvo ću izvesti djecu na put, pa ću onda živjeti. Ali život je za nju imao drugi plan…
Nedavno sam razgovarala sa komšinicom koja satima sjedi ispred kuće i gleda u jednu tačku. Jedna stara žena je dobila kutiju punu krušaka na poklon. Odlučila je prvo pojesti one natrule kruške da ne propadnu, a zatim će preći na one zdrave i lijepe. Svaki dan je jela po jednu ili dvije natrule kruške dok ih nije pojela sve, ni jednom ne okusivši zdravu i cjelovitu krušku.
Ova stvarna priča me potakla na razmišljanje – na šta ja čekam? Da zaradim novac? Da djeca odrastu? I onda… ništa. Vrijeme prođe. Nedavno razgovaram s komšinicom koja satima sjedi ispred kuće i gleda u jednu tačku. Pitam je što se desilo, što joj je? A ona kaže: “Cijeli život nisam imala vremena da se osvrnem i sada je život prošao.”
Počela sam je uvjeravati da joj život nije prošao, da ima još vremena, međutim, ona je nastavila pričati: “Razmišljala sam – zaradiću novac, izgraditi vikendicu, djeca će odrasti, a ja ću živjeti za sebe. Počet ću nositi haljine, moderno se šminkati, frizirati, ali evo sada imam skoro sedamdeset godina i nosim farmerke, ne šminkam se, a preko dvadeset godina kosu vezujem u rep.
Djeca su odrasla i otišla. Vikendicu sam izgradila, ali nikad nisam uživala…” “Pa šta! Evo, hajde sada sa mnom kod frizera, hajde ići ćemo kupiti i haljinu…” “Ne želim to više. Umorna sam. Realnost je pobijedila. Trka je završena”, kaže ona sumorno. Ispred mene sjedila je iscrpljena i krajnje umorna žena.
Tada sam se sjetila jedne izreke koju sam negdje pročitala: “Put nazvan ‘kasnije’ vodi u zemlju koja se zove ‘nikad'”. Zato živite sada. Ne ostavljajte lijepe stvari za kasnije, jer će se pokvariti, kao one kruške s početka priče. Obujte omiljene cipele danas. Našminkajte se. Izgledajte onako kako ste oduvijek željele, jer sutra će biti kasno. Ne odgađajte život za kasnije.
Ako udovoljite sebi, bit ćete sretne, a srećna osoba može sve!