Nikada nisam mislila da ću postati “ona druga žena”. Čak bih prije nekoliko godina s prezirom gledala na žene koje svjesno ulaze u veze s oženjenim muškarcima. Smatrala sam ih neetičnima, sebičnima i slabima. Ali život ima čudan način da nas nauči lekcije koje nikada nismo mislili da trebamo naučiti.
Kako je sve počelo?
Upoznala sam Ivana na poslu. Bio je šarmantan, duhovit i izuzetno inteligentan. Njegova prisutnost bila je zarazna, a razgovori s njim činili su me sretnom. Nisam odmah znala da je oženjen. Kada mi je napokon priznao, već sam bila previše uvučena u priču da bih se jednostavno okrenula i otišla. Rekao mi je da je u braku iz obaveze, da nema strasti ni ljubavi, da su zajedno samo zbog djece.
Vjerovala sam mu. Htjela sam vjerovati.
Zašto sam ostala?
Na početku sam mislila da će biti lako. Rekla sam sebi da je to samo fizička privlačnost, da nema emocija. Ali emocije su se uvukle, polako i neprimjetno. Zaljubila sam se. On je znao kako me nasmijati, kako me utješiti kada mi je bio težak dan. Bila sam mu oslonac, rame za plakanje. A ja sam uživala u tome – osjećala sam se posebnom jer je birao mene, unatoč tome što je imao suprugu kod kuće.
Osjećaj tajnosti, skrivenih sastanaka i ukradenih trenutaka bio je poput adrenalinske ovisnosti. Uživala sam u pažnji koju mi je pružao, u njegovim riječima koje su mi govorile da sam jedina osoba koja ga razumije.
Ali sve je to bila iluzija.
Što sam naučila?
Ljubavnica nikada ne pobjeđuje
Bez obzira na to koliko vam obećava da će ostaviti suprugu, šanse su minimalne. Ivan je uvijek imao izgovore. “Sada nije pravo vrijeme.” “Djeca su premala.” “Supruga prolazi kroz težak period.” Godine su prolazile, a ja sam i dalje bila u sjeni, uvijek čekajući.
Tvoja vrijednost nije u tome koliko te netko skriva ili otkriva
Ako te netko voli, neće te skrivati. Nećeš biti “tajna”. Ljubav je nešto što se pokazuje, nešto što se gradi na povjerenju, a ne na lažima i skrivenim porukama.
