Postoje ljudi koji oko sebe šire radost.
Jednostavno, spontano. Gdje se pojave – svane sunce. I kad odu našim bićem odjekuju zvona njihovog smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši.
Takvi su da nitko pored njih ne može biti nedotaknut. Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti među nama. Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece. U svojoj radosti pronalaze i snagu. I za sebe i za druge. Poteškoće im ne stavljaju na lice smrknutosti. Vedrina je njihov životni moto.
Nerijetko poželimo biti kao oni. Ili im barem biti dobri prijatelji. Da se što češće možemo napajati na izvorima njihove ozbiljne bezbrižnosti.
A oni su zaista oduševljeni.
Svime, baš svime, zvukovima, bojama, vjetrom, valovima, listom jesenjih toplih boja, dobrom knjigom, novim susretom… Pa ne znaš što je kod njih najvažnije.
Ili oduševljenje rađa radost, ili njihova unutarnja vedrina rađa oduševljenje. Kao da se takmiče oduševljenje i radost – tko će više doći do riječi.
Hvala životu što takvi postoje.
Izvor: alternativainformacije
