Glavni problem ljubavi je da prvo postanete zreli. Tada ćete naći zrelog partnera; tada vas apsolutno neće privlačiti nezreli ljudi. Upravo se to događa.
Ako imate dvadeset pet godina, ne možete se zaljubiti u bebu od dva mjeseca. Isto tako, ako ste mentalno, duhovno zrela osoba, ne možete se zaljubiti u dijete. To se ne događa. Ne može, vidiš, besmisleno je.
Zreo muškarac ima dovoljno integriteta da bude sam.
A kada zreo čovjek daje ljubav, daje je bez ikakvih tajnih veza – on je jednostavno daje.
Kada zreo čovjek daje ljubav, on osjeća zahvalnost što ju je prihvatio, a ne obrnuto. On ne očekuje da budete zahvalni na tome – ne, apsolutno, čak mu ni ne treba vaša zahvalnost. Zahvaljuje vam što ste prihvatili njegovu ljubav.
A kad se dvoje zrelih ljudi voli, događa se jedan od najvećih životnih paradoksa, jedna od najljepših pojava: oni su zajedno, ali u isto vrijeme neizmjerno sami.
Oni su zajedno do te mjere da su gotovo jedna cjelina, ali njihovo jedinstvo ne uništava individualnosti – dapače, ono ih povećava, postaju individualniji.
Dvoje zrelih zaljubljenih ljudi pomažu jedno drugom da budu slobodniji.
Nema politike, nema diplomacije, nema pokušaja podjarmljivanja drugih. Kako uopće možete pokušati podjarmiti osobu koju volite? Razmislite o tome – pokornost je vrsta mržnje, ljutnje, neprijateljstva.
Kako uopće možete pomisliti podjarmiti osobu koju volite?
Želite vidjeti tu osobu potpuno slobodnu, neovisnu; želite mu dati više individualnosti. Upravo zato to nazivam velikim paradoksom: toliko su zajedno da su se gotovo stopili u jedno, ali u tom jedinstvu i dalje ostaje individualnost.
Njihove individualnosti nisu pomiješane – one su uvećane. Drugi se bogati, u smislu slobode.
Osho: Zrelost. Odgovornost biti sam
Izvor: odmorimozak
