Koliko god moderna žena djelovala samopouzdano, iskreno i otvoreno, postoje dvije teme o kojima većina njih gotovo nikada ne govori potpuno iskreno – bez obzira na to koliko dugo traje veza ili koliko duboka bila emocionalna povezanost s partnerom.
Nije važno je li riječ o novom poznanstvu ili o mužu s kojim živi deset godina – ove dvije stvari obično ostaju prekrivene velom tišine, poluistina ili svjesne manipulacije.
1. Broj muškaraca prije njega
Kada muškarac postavi pitanje o ženskoj prošlosti, najčešće mu je prvo što ga zanima – koliko je partnera imala prije njega. A odgovor koji tada dobije, gotovo nikada nije potpuno točan. Najčešći odgovor? Čuvena rečenica: „Tri. I svi su bili ozbiljne veze.“ Zvuči uvjerljivo. Djeluje umjereno. Nije premalo da izgleda nevino, ali ni previše da zazvoni alarm. Magična sredina.
No, realnost je često potpuno drugačija. Mnoge žene, iz različitih razloga, prikrivaju stvarni broj svojih partnera. Razlozi su višeslojni: od želje da zadrže ugled, izbjegnu osudu, ne izgube vrijednost u očima muškarca, pa sve do straha da će istina izazvati ljubomoru, nepovjerenje ili udaljavanje.
Ženska privlačnost često se temelji na stvaranju iluzije – da je ona „posebna“, „drugačija“, „rijetka“. I u toj iluziji, manjak se*sualne prošlosti postaje simbol vrijednosti. Djevojka koja „nije s bilo kim“ već samo s onima koje je istinski voljela, ulazi u muški imaginarij kao poželjan izbor za ozbiljnu vezu. A kako bi ostavila takav dojam, žena će često ušutkati istinu.
Naravno, ne znači to da svaka žena koja kaže da je imala trojicu laže. No, s obzirom na to koliko često se isti broj pojavljuje u odgovorima, postaje jasno da je riječ o naučenom obrascu ponašanja.
Mnoge žene su svjesne da prevelik broj partnera u očima muškarca može djelovati kao znak emocionalne nestabilnosti, površnosti ili čak nevjernosti – čak i ako to objektivno nije slučaj. Upravo zato mnoge biraju laž – onu „bijelu“, zaštitnu, koja čuva njihovu sliku u očima partnera.
2. Stvarni razlog prekida prethodnih veza
Druga tabu tema koja se rijetko otkriva iskreno – razlog zašto je prethodna veza završila. I tu počinju priče u kojima bivši partner uvijek ispada negativac. Najčešće fraze su:
- „Ohladio se prema meni.“
- „Prestao je raditi na sebi.“
- „Počeo se ponašati drugačije.“
- „Nije me znao cijeniti.“
Vrlo rijetko žena će preuzeti odgovornost i reći: „Pogriješila sam. Nisam znala što želim. Zanemarila sam ga. U meni je bio problem.“
Zašto? Zato što priznanje vlastite krivnje zahtijeva brutalnu iskrenost, emocionalnu zrelost i – možda najviše od svega – sigurnost u sadašnjeg partnera. A u većini slučajeva, žena se boji da bi takva iskrenost mogla narušiti sliku koju pokušava izgraditi: onu o emocionalno stabilnoj, odanoj i poželjnoj partnerici.
Osim toga, ružno govoriti o bivšima je često način da se podigne vlastita vrijednost. Ako je on bio „nesposoban“, „nezreo“ ili „nasilan“, onda samim tim žena ispada žrtva – ona koja zaslužuje bolje. I to bolje – upravo je sadašnji partner.
Ali tu postoji i jedan problem. Često se događa da muškarac koji previše negativno priča o svojim bivšima izaziva sumnju – isto vrijedi i za žene. Ako stalno krivi bivše, a sebe prikazuje kao nedužnu, logično je postaviti pitanje: postoji li možda neka istina koja se krije?
U stvarnosti, svaka veza je dvosmjerna ulica. Većina raskida dolazi iz niza pogrešaka s obje strane. No rijetko koja žena će to priznati otvoreno, pogotovo ako želi osvojiti muškarčevo povjerenje ili se pokazati kao stabilan izbor za budućnost.
Što muškarac može učiniti?
Postavljati pitanja – da. Ali još važnije, promatrati. Ženske riječi često su osmišljene, uvježbane, filtrirane. No njezini postupci, odnosi s ljudima, reakcije u stresnim situacijama, način na koji govori o drugima – ti detalji otkrivaju puno više nego što će ikada priznati.
Slušajte što priča o bivšima, ali obratite pažnju na ono što prešućuje. Pokušajte shvatiti obrazac, ne pojedinačne rečenice.
A broj partnera? Najčešće, to vam neće reći – ali će vam tijelo, samopouzdanje, odnos prema se*su i muškarcima, govoriti svoje. Ne osuđujte, ali budite realni.
Društvo koje potiče žene da budu „dame ulice, a kraljice kuće“, tjera ih da grade sliku idealne partnerice – čiste prošlosti i nedužne emotivne biografije. A u toj slici, istina često biva žrtvovana.
Dvije teme koje gotovo sve žene kriju – broj partnera i pravi razlog prekida – nisu nužno znak loših namjera. Više su rezultat emocionalne obrane, pokušaja da se zadrži vlastiti ugled i želje da se ostavi dobar dojam. No, onaj tko zna gledati – i iza riječi – dobit će sve odgovore. Možda ne odmah, ali uvijek na vrijeme.
