Kad sam se udala, bila sam uvjerena da ćemo moj muž i ja živjeti sretno do kraja života. Vjerovala sam u našu ljubav i smatrala da ćemo, poput mnogih parova, prolaziti kroz uspone i padove, ali da ćemo uvijek naći način kako ostati zajedno. Međutim, život se pokazao puno kompleksnijim nego što sam očekivala. Naša ljubav, koja je na početku bila jaka i čvrsta, počela je slabiti suočena s iskušenjima koja su dolazila iznutra i izvana.
Prvi put kad me prevario, bila sam šokirana. Sjećam se tog osjećaja kao da je bilo jučer – zbunjenost, ljutnja, povrijeđenost. Nisam mogla vjerovati da bi mi osoba koju volim mogla učiniti nešto takvo. On se ispričavao, tvrdio da je bila samo greška i obećao da se to više nikada neće ponoviti. Bio je uvjerljiv i ja sam, kao netko tko je želio vjerovati u popravak, odlučila dati mu drugu priliku. Možda sam se nadala da ćemo zajedno preboljeti tu bol i izaći iz nje jači.
Međutim, prevara se ponovila još tri puta. Svaki put kad bi me povrijedio na taj način, našli bismo se na istoj točki. On bi dolazio sa svojim isprikama, obećanjima da će se promijeniti, a ja bih ga odlučila ponovno poslušati i dati mu novu šansu. Nisam željela odustati od našeg braka, nisam željela priznati da se moja ideja o zajedničkom životu raspada. Uvjeravala sam se da smo samo prolazili kroz tešku fazu koja će proći.
Ipak, nakon četvrte prevare, shvatila sam da se nešto mora promijeniti. Osjetila sam kako se nešto u meni konačno slomilo. Više nisam imala snage za borbu, više nisam mogla ponovno graditi povjerenje koje je svaki put bivala narušena. Počela sam se pitati koliko zapravo cijenim samu sebe ako mu stalno dopuštam da me povrijedi. Koliko vrijedi moje dostojanstvo ako ostajem u braku koji me emocionalno iscrpljuje? U tom trenutku, bila sam svjesna da je krajnje vrijeme da postavim granicu.
Ostavila sam ga jer sam napokon shvatila da moram izabrati sebe. Nije bilo lako, ali sam osjetila olakšanje. Povratak samopoštovanju bio je dug put, ali i put na kojem sam naučila koliko sam zapravo jaka. Oprostila sam mu, ali ne zbog njega, već zbog sebe – kako bih mogla krenuti dalje i otvoriti prostor za sretniji i ispunjeniji život.
Možda neki neće razumjeti moju priču i možda će pomisliti da sam trebala otići ranije. No, svatko ima svoj tempo i svoje razloge zbog kojih ostaje ili odlazi. Ja sam učinila ono što sam tada smatrala ispravnim. Sad, s odmakom, razumijem važnost postavljanja granica i borbe za vlastitu sreću.
