Kad se osvrnem na svoj brak, moram priznati da sam imao sve što jedan muškarac može poželjeti. Imali smo ljubav, povjerenje, zajedničke ciljeve i uspomene. Ipak, u jednom trenutku, negdje usput, počeo sam tražiti nešto više. Mislim da sam sebi pokušavao dokazati nešto – da sam još uvijek privlačan, poželjan, možda čak i da mogu imati „sve“. Počeo sam varati svoju suprugu misleći da to čini mene snažnijim, da će me to učiniti sretnijim. Svaka nova afera činila se kao izazov koji me osnažuje. Bio sam uvjeren da sam muškarčina.
U stvarnosti, sada kad gledam unazad, shvaćam koliko sam bio slijep. Mislio sam da živim u trenutku, da se zabavljam, a zapravo sam svaki put korak po korak uništavao ono najvrijednije što sam imao – svoju obitelj i brak. Supruga nije odmah znala što se događa, a ja sam to iskoristio. Bilo je trenutaka kad bih se vratio kući nakon sastanka s drugom ženom i pogledao je u oči, ne osjetivši ništa osim ponosa zbog svoje „sposobnosti“ da vodim dvostruki život. Uvjeren sam da tada nisam bio svjestan kakvu bol izazivam.
Međutim, sve laži, varanja i skrivanja došli su na naplatu. Kad je otkrila istinu, vidio sam taj trenutak kad je njezino srce slomljeno, ali i njezinu snagu da napravi najteži korak – da ode. Tog dana ostao sam sam. Njeno prisustvo u mom životu bilo je nešto na što sam se naviknuo, i bez nje, život je postao prazan. Ubrzo sam shvatio da sve te žene s kojima sam varao nisu vrijedile ni djelića onoga što sam imao kod kuće.
Mislio sam da će me afere učiniti sretnijim, ali kad je ona otišla, shvatio sam da me te kratkotrajne avanture nisu ispunjavale. Niti jedna od tih žena nije mi pružila osjećaj sigurnosti, ljubavi i podrške kao moja supruga. Shvatio sam da sam zapravo bježao od sebe, od vlastitih nesigurnosti, i koristio druge žene kao izgovor da se osjećam bolje.
Sada, kad je prošlo neko vrijeme, tek vidim koliko sam zapravo bio jadan. Ne samo zato što sam izgubio osobu koja me voljela, već i zato što sam shvatio da se kao muškarac nisam dokazivao time što sam varao, već sam samo pokazivao koliko sam slab. Misleći da sam muškarčina, zapravo sam bio mali čovjek koji nije znao cijeniti ono što je imao.
Usamljenost me danas guši. Shvatio sam da nije stvar u tome koliko žena možeš imati u životu, već koliko iskrene ljubavi i poštovanja možeš zadržati. Moja supruga mi je davala sve to, a ja sam to bacio niz vodu zbog površnih zadovoljstava. Niti jedna od tih afera nije ostavila ništa vrijedno iza sebe – samo prazninu i tugu.
Živjeti s osjećajem krivnje nije lako. Znam da sam sam kriv što sam izgubio najbolju stvar koja mi se ikad dogodila. Nema više opravdanja, nema više izgovora. Bio sam kukavica koja nije znala cijeniti što ima dok to nije nestalo.
Ova usamljenost koju sada osjećam mnogo je gora od onih trenutaka „slobode“ koje sam tražio izvan braka. Shvatio sam prekasno – istinska snaga muškarca ne mjeri se brojem žena koje je osvojio, već sposobnošću da bude odan onoj koju voli. A ja tu lekciju, nažalost, nisam naučio na vrijeme.
