Kukanje, plač, bacanje igračaka, vješanje po vama čim uđete kuću. Poznato? Ma vi ste zapravo jedna sretna mama.
Dolazite po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobar, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se u čudu pita zašto se vi stalno žalite na njegovo ponašanje.
Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka?
Zar doista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?
Ako ste se već sto puta uhvatili za glavu u pitanju – “Zašto? O, zašto?”, znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.
Nema veće sigurnosti od majke koja voli, koja razumije, koja se trudi pomoći svom djetetu pa kada vas nema, djeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene dojmove i čekaju samo vas da vam ih istresu.
One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, poljupcem i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati.
To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon, započet će kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumijete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.
Drage majke, dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje.
I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko mu dozvoljava da bude prirodno, da pokaže svoje osjećaje, da se utješi. I zato kada vas vaše voljeno dijete sljedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite da se ispuše.
Vi ste možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju, izražavati svoje osjećaje, te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.
Znajte da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča. Nisu ni tate daleko od toga, čisto neka se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerojatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja.
Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašto su djeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.
Ako situacija u vašoj obitelji nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerojatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili djeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.
Dakle, kada se sljedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama.
I nemojte zato ludjeti i dočekati ih sa stavom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utješeni i sretni što su vam baš sve ispričali.
Izvor: detinjarije
