Danas živimo u vremenu kada govoriti istinu postaje pravi izazov. Često čujem svoju baku kako kaže: “Danas je takvo vrijeme da osoba koja govori istinu nema puno prijatelja.” Njezine riječi nose duboku mudrost, koju s vremenom sve više razumijem. Baka je odrasla u drugačijem svijetu, gdje su poštenje, iskrenost i čast imali veliku vrijednost. Danas se, čini se, svijet promijenio, a istina postaje nepoželjna.
Baka uvijek kaže da su u njezino vrijeme ljudi cijenili istinu, čak i kad je bila bolna. Govoriti istinu značilo je biti poštovan, jer je to znak karaktera i integriteta. Međutim, kako godine prolaze, primjećuje da se to mijenja. Ljudi danas, prema njenom mišljenju, radije čuju ono što žele, a ne ono što bi trebali čuti. Istina se često doživljava kao napad na ego, kao neugodna smetnja, umjesto kao koristan uvid.
Baka mi često priča o prijateljima koje je imala u mladosti. To su bili ljudi koji su cijenili međusobno povjerenje i iskrenost. Nisu se bojali suočiti se s teškim istinama jer su znali da ih istina oslobađa, iako to možda u početku boli. “Danas,” kaže ona, “ljudi se često povlače kada im kažeš nešto što im se ne sviđa, a sve što si napravio je da si rekao istinu.” Takve situacije dovode do toga da osoba koja govori istinu, ostaje s vrlo malo prijatelja.
Čini se da živimo u vremenu gdje se istina zamjenjuje lažima ili poluistinama koje zvuče ugodnije. Mnogi ljudi danas žele biti okruženi onima koji će im reći ono što žele čuti, čak i ako to znači živjeti u zabludi. To je ono što baka vidi kao veliki problem modernog društva. Ona kaže da su ljudi postali osjetljiviji nego ikad, bojeći se uvrijediti ili biti povrijeđeni, umjesto da se suoče s realnošću. Zato oni koji su iskreni često ostaju izolirani.
„Kada govoriš istinu,“ kaže baka, „ljudi te gledaju drugačije. Neki te smatraju grubim, drugi te optužuju da si previše kritičan. Ali istina je istina, ma kako god je netko interpretirao.“ Ona smatra da je važno ostati vjeran sebi i svojim uvjerenjima, čak i kad to znači imati manje prijatelja. Na kraju dana, kaže, bolje je imati nekoliko pravih prijatelja koji cijene istinu, nego mnogo onih koji žive u iluziji.
Ono što baka ističe je da govoriti istinu zahtijeva hrabrost, pogotovo danas. To je čin koji može uzrokovati da vas neki ljudi izbjegavaju, ali također može privući one rijetke, iskrene duše koje cijene autentičnost. Prema njoj, prijateljstvo koje je zasnovano na lažima ili izbjegavanju istine, nije pravo prijateljstvo.
Ove mudre riječi podsjećaju me koliko je važno ostati dosljedan istini, čak i kad to znači hodati težim putem. Baka uvijek ponavlja da pravi prijatelji neće pobjeći od tebe kad im kažeš istinu. Možda će im trebati malo vremena da shvate, ali ako im je stalo, oni će to cijeniti. Zato vjerujem da je, iako osoba koja govori istinu možda nema puno prijatelja, one koje ima, su iskreni i vrijede više od cijele gomile.
Na kraju, baka mi uvijek kaže: “Bolje je biti sam nego biti okružen lažima.” Ove riječi odzvanjaju u meni svaki put kada se suočim s dilemom treba li reći istinu ili nešto prešutjeti. Jer na kraju, istina je ta koja oslobađa, bez obzira na to koliko prijatelja zbog nje izgubimo.
