Priroda nam često šalje životne lekcije, a jedna inspirativna priča o orlu, koji prolazi kroz značajnu transformaciju u dobi od 40 godina, podsjeća nas na važnost promjene kako bismo nastavili dalje.
“Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe,” izrekao je Meša Selimović, precizno opisujući fazu kada je promjena neophodna kako bi se nastavilo dalje.
Ako ste u četrdesetima i osjećate da je vrijeme za novi početak, poslušajte jednu priču iz prirode, priču o orlu: U dobi od 40 godina, kandže orla postaju preduge i savijaju se, što mu onemogućava hvatanje plijena. Kljun mu postaje predug i zakrivljen, sprječavajući ga da se hrani. Perje na krilima i grudima postaje pregušće i ometa mu let.
Orao se tada suočava s izazovom: ili će umrijeti ili će krenuti na dugotrajan put promjene u trajanju od 150 dana. Odlazi u svoje gnezdo na vrhu planine i tuče kljunom o stijene dok kljun ne pukne i otpadne. Nakon toga čeka da mu izraste novi kljun, sada oštar, kojim uklanja preduge kandže. Polako čupa perje sa svojih krila i grudi. Nakon pet mjeseci truda, bola i izazova, s novim kljunom, oštrim kandžama i obnovljenim perjem, orao se ponovo rađa i može živjeti još 30 sretnih godina!
Ponekad, da bismo zaista živjeli, moramo proći kroz proces promjene. Iako taj proces može biti popraćen strahom, bolom i sumnjom, oslobođeni tereta prošlosti, navika i sjećanja, možemo istinski uživati u sadašnjosti i kvalitetno živjeti.
