Senzibilne duše se znaju zaljubiti gotovo svakodnevno. Njihova ljubav je kao ruža. I dok je tu, ona je tako mirisna, tako živa, i pleše u svoj ljepoti na vjetru, na kiši, na suncu.
Ali kad dođe večer, ona možda prođe, i ne možeš ništa učiniti da to spriječiš. Ta dublja ljubav srca je kao dašak vjetra koji ti uđe u sobu, donese svježinu, i ode. Ne možeš vjetar zadržati šakom.
Postoje tri razine u čovjeku: fiziološka – tijelo, psihološka – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav može postojati na sve tri razine, ali njena kvaliteta može varirati.
Na razini fiziologije tijela, to je samo se*s. Možeš to zvati ljubavlju, jer riječ ljubav zvuči poetično i lijepo; 99% ljudi se*s zove ljubavlju. Se*s je biološki, fizički. Tvoja kemija, tvoji hormoni – sve materijalno je uključeno u to.
Zaljubiš se u ženu ili muškarca. Možeš li točno opisati čime te je ova žena privukla? Sigurno ne možeš vidjeti njeno biće, jer ne poznaješ ni vlastito biće. Niti možeš prepoznati njenu psihu, jer čitati nekom misli nije lak zadatak. Dakle, što si ti našao u toj ženi? Nešto u tebi fizički, kemijski, u tvojim hormonima je privučeno od strane hormona žene, njenog fizičkog, njene kemije. To nije stvar ljubavi, već stvar kemije.
Razmisli ponovo: Žena u koju si se zaljubio ode kod doktora i promijeni spol, i sada joj raste brada. Hoćeš li je i dalje voljeti? Ništa se nije promijenilo, samo kemija, samo hormoni. Gdje je sad tvoja ljubav?
Samo 1% ljudi su ušli malo dublje. Oni mogu osjetiti ljepotu Duha, osjećajnost Srca, jer i sami žive na toj razini.
Zapamti ovo kao opće pravilo: Ne možeš vidjeti dalje od onoga gdje i sam prebivaš. Ako živiš u svom tijelu i misliš da si samo tijelo, tada možeš biti privučen samo nečijim tijelom. To je tjelesni stadij ljubavi.
Neki ljudi ne misle, oni osjećaju jer žive srcem i mogu osjetiti srce druge osobe. Ovo je često nazvano ljubavlju. To je rijetko – kažem možda u 1% slučajeva – ali s vremena na vrijeme se dogodi.
Zašto velika većina ljudi ne ide na drugu razinu gdje je toliko lijepo? E tu je problem: Sve je to jako lijepo, ali je i jako osjetljivo. Nije od čelika napravljeno, već od vrlo krhkog stakla, a kad ogledalo padne i razbije se, nema načina da se opet sastavi. Ljudi se boje da se ne upletu preduboko, da ne dostignu krhke razine ljubavi, jer na ovoj razini je nevjerojatno lijepo, ali i nevjerojatno promjenjivo.
