Sjećam se i danas mnogih priča koje mi je govorila baka.
Ne mislim na bajke s kojima me nekad uspavljivala…
mislim na one prave životne koje i danas nosim kao primjer…
kao nešto lijepo u svom srcu. Teško je živjela sirota….kao dijete, pa kao i žena.
Ali sve je bilo drugačije. Ljudi su se više voljeli, pomagali jedni drugima.
Na njivi se radilo po čitav dan, uz pjesmu! Nije bilo mehanizacije kao danas,
sve se radilo ručno ali s ljubavlju.
Kroz glavu mi često prođu riječi kojima je opisivala svoj doručak, ručak i večeru…
Šalica mlijeka, komad pogače koje je dijelila sa bratom i sestrama…krumpire na bezbroj načina…
a meso možda jednom tjedno. Svi su bili manje više gladni…ali sretni!
Žene su rađale kod kuće, a većina i u polju. Dječica živa i zdrava hvala Bogu!
Petrolejka se palila s večeri i žurilo se napraviti što se mora da se ne potroši brzo.
Danas uz ovolike mogućnosti i napredak znanosti,mi nismo sretni.
Ljuti smo, zavidni, depresivni… Uvijek nam je malo i želimo više….
Robujemo stvarima od koje nijednu nećemo ponijeti sa sobom kad budemo odlazili s ovoga svijeta.
Jednostavnost, skromnost i poniznost jedva da poznajemo.
Na prvom mjestu nam je materijalno…a obitelj stavljamo po strani na čekanje za razgovor, zagrljaj ili poljubac…
za sve se ima vremena osim za ono najvrijednije.
Natječemo se tko će bolje a tko više sa potpuno pogrešnim stvarima,
koje ne samo da štete nama već i onima koje volimo.
Kada bi samo ponekad sjeli i upitali se,
vrijedi li više kuća na kat, bazeni i skupi auti…od našeg djeteta, prijatelja ili roditelja….
ima li smisla ulagati svoj život u nešto nijemo i hladno… treba li se odreći zdravlja zbog sjaja
i moći kojima ćemo prkositi drugima…ili se treba spustiti na zemlju te prigrliti svoje najmilije pa reći hvala Ti Bože moj….
zamoliti ga za snagu i dovoljno kruha da ne budemo samo gladni ali da sačuvamo ono najsvetije
i naučimo ih što zapravo vrijedi….
Mogla bih još puno pisati, ali stat ću ovdje sa porukom na kraju:
Ne trošite svoje dane na stvari….ne robujte snovima koji ništa dobro neće donijeti….
Zagrlite čovjeka pored sebe i pružite mu lijepu riječ, utjehu, ulijte vjeru jedan drugome…
budite zadovoljni sa onim što imate jer mnogi nemaju ni to. Ne trudite se biti ništa osim čovjeka.
Izvor: tragmudrosti
