Bonton, pravila lijepog ponašanja i osnovne društvene norme postoje stoljećima kako bi ljudski odnosi bili lakši, ugodniji i ljepši. Čovjek koji poznaje i primjenjuje bonton ostavlja dojam uglađene, samopouzdane i kulturne osobe.
S druge strane, onaj tko ih svjesno krši ili ih uopće ne poznaje – vrlo brzo biva prepoznat u društvu. Posebno je izraženo kada je riječ o ženama, jer se od njih tradicionalno očekuje doza elegancije, odmjerenosti i poštovanja drugih.
Nekulturna žena nije nužno zla ili loša osoba, ali kroz svoje ponašanje odašilje jasne poruke da ne zna ili ne želi usvojiti osnovna pravila bontona.
Takve osobe često ostavljaju dojam bahatosti, nepažnje ili čak agresivnosti. Ako želite prepoznati ženu kojoj je bonton stran pojam, dovoljno je obratiti pažnju na četiri ključne stvari.
1. Način na koji govori i komunicira
Prvi i najvažniji znak nekulture jest komunikacija. Govor je ogledalo osobnosti, a kroz njega se najlakše vidi koliko netko poznaje pravila lijepog ponašanja.
Nekulturna žena obično:
- prekida druge dok govore, ne dopuštajući da završe misao,
- koristi povišen ton i grube riječi čak i u najobičnijim razgovorima,
- često upada u riječ s neprimjerenim komentarima,
- ne zna reći “hvala”, “izvoli” ili “molim” – a upravo su te riječi temelj svake civilizirane komunikacije.
Osim toga, nekulturne žene često se služe tračevima, ogovaranjem i ponižavanjem drugih kako bi sebe prikazale u boljem svjetlu. Takav način izražavanja ne odaje duhovitost ni inteligenciju, nego manjak samopouzdanja i nedostatak empatije.
S druge strane, kulturna žena zna da se i neslaganje može izreći na miran, odmjeren i dostojanstven način. Ne podiže ton, ne vrijeđa i zna se povući kada shvati da rasprava nema smisla. Dakle, prvi test bontona uvijek je govor – a on je i najteže prikriti.
2. Odnos prema drugima – posebno prema slabijima
Drugi važan pokazatelj bontona jest odnos prema drugim ljudima, posebno onima koji se nalaze u podređenom položaju.
Nekulturna žena najčešće pokazuje bahatost prema:
- konobarima i prodavačima,
- čistačicama, dostavljačima i vozačima,
- mlađim kolegama na poslu ili onima koji tek uče.
Umjesto da pokaže strpljenje i zahvalnost, ona im se obraća naređivačkim tonom, kao da su manje vrijedni. Nekada to čini otvoreno – vrijeđanjem i ponižavanjem, a ponekad prikriveno – ironičnim komentarima i podrugljivim osmijehom.
Ovakvo ponašanje otkriva da se bonton nije ukorijenio u njenoj svakodnevici. Jer, osnovno pravilo kulture kaže: pravo lice čovjeka vidi se u načinu na koji se ponaša prema onima od kojih nema nikakve koristi.
Suprotno tome, žena koja poznaje bonton i ima razvijenu empatiju jednako će se ljubazno obraćati i profesoru i konobaru. Njena toplina i poštovanje čine da je ljudi vole i cijene, jer znaju da je iskrena i da nikoga ne podcjenjuje.
3. Stil i maniri u javnosti
Treći znak nekulturne žene očituje se u njenom ponašanju na javnim mjestima. Nema tog glamura ni markirane odjeće koja može sakriti loše manire.
Nekulturna žena u javnosti će:
- glasno pričati na mobitel u tramvaju, restoranu ili čekaonici, ne mareći što smeta drugima,
- konzumirati hranu i piće na način koji odaje potpunu nepažnju (šmrkanje, glasno žvakanje, prosipanje),
- zauzimati više prostora nego što je potrebno, primjerice nogama ili torbama na sjedalima,
- ne znati osnovna pravila ponašanja za stolom,
- ulaziti i izlaziti bez pozdrava ili zahvalnosti,
- uporno kasniti i pritom se još čuditi što drugi zamjeraju.
Bonton u javnosti nije samo niz pravila, nego i odraz svijesti da svijet ne pripada samo nama. Kada žena ne obraća pažnju na druge, šalje poruku da je sebična i nepristojna.
Kulturna žena, naprotiv, pazi na svoj govor tijela, na ton glasa, na držanje i na to da se nitko u njenoj blizini ne osjeća neugodno zbog njenog ponašanja. Ona ne mora biti savršena, ali uvijek je svjesna okoline. Upravo ta svjesnost razlikuje kulturnu od nekulturne osobe.
4. Odnos prema osnovnim životnim vrijednostima
Posljednji, ali možda i najdublji znak nekulture jest stav žene prema osnovnim životnim vrijednostima: poštenju, zahvalnosti i poštovanju tuđeg vremena i prostora.
Nekulturna žena često:
- kasni bez isprike, jer ne cijeni tuđe vrijeme,
- zaboravlja čestitati rođendan ili važan događaj,
- prisvaja zasluge drugih ili ne zna reći „oprostite, pogriješila sam“,
- ne mari za privatnost drugih ljudi, pa ulazi u njihov osobni prostor ili širi njihove tajne,
- pokazuje materijalizam i površnost, vjerujući da bonton čine samo vanjski znakovi – odjeća, šminka, statusni simboli.
Kulturna žena, naprotiv, zna da prava vrijednost nije u tome da se ističe pred drugima, nego da se odnosi s ljudima temelje na iskrenom poštovanju. Ona će se zahvaliti i za sitnicu, ispričati se ako pogriješi i uvijek će biti svjesna da svojim postupcima utječe na dojam koji ostavlja.
Bonton nije ukras, nego način života
Prepoznati nekulturnu ženu nije teško – dovoljno je promatrati njen govor, odnos prema drugima, ponašanje u javnosti i stav prema osnovnim vrijednostima. Tih četiri područja otkrivaju sve.
Bonton nije skup dosadnih pravila koja ograničavaju čovjeka, nego način da svi živimo ljepše i harmoničnije. Žena koja ga ne poznaje ili ga odbacuje možda se neko vrijeme može prikriti iza šminke, statusa ili samopouzdanog nastupa, ali vrlo brzo će pokazati svoje pravo lice.
S druge strane, žena koja poznaje i živi bonton ostavlja trag gdje god se pojavi – ljudi je pamte po njenoj ljubaznosti, toplini i osjećaju da se u njenom društvu svi osjećaju ugodno.
Dakle, ako želite prepoznati nekulturnu ženu – obratite pažnju na ta četiri znaka. A ako želite biti kulturna žena – ne zaboravite da je bonton prije svega stav srca i uma, a tek onda skup pravila.
