Ljudi su društvena bića. Potreba za pripadanjem, razumijevanjem i ljubavlju duboko je ukorijenjena u svakome od nas. Ipak, upravo oni koje najviše volimo – partneri, roditelji, prijatelji – imaju i najveću moć da nas povrijede. Njihove riječi i postupci mogu nas zaboljeti više nego bilo što drugo. No je li moguće zaštititi se, a da pri tome ne postanemo hladni, zatvoreni ili ogorčeni?
Psiholozi ističu da je moguće ostati emotivno zdrav i snažan, čak i u odnosima koji su ponekad zahtjevni. Ključ je u razumijevanju sebe, postavljanju zdravih granica i razvijanju emocionalne otpornosti. Donosimo vam 6 savjeta koje psiholozi preporučuju svima koji žele smanjiti šansu da ih drugi povrijede – osobito oni najbliži.
1. Naučite prepoznati emocionalne granice
Jedna od najčešćih pogrešaka u bliskim odnosima je miješanje svojih emocija s emocijama druge osobe. Kada volimo nekoga, lako zaboravimo gdje završavamo mi, a gdje počinje onaj drugi. Ako ne prepoznajete i ne poštujete vlastite emocionalne granice, postajete ranjivi na manipulaciju, emocionalno iscrpljivanje i razočaranje.
Postavljanje granica nije sebično – to je čin samopoštovanja. Naučite reći “ne” kada nešto prelazi vaše mogućnosti ili vam uzrokuje nelagodu. Ako netko reagira ljutito na vaše granice, to govori više o njima nego o vama.
2. Ne očekujte da vas drugi „spase“ ili usreće
Jedna od najvećih zamki u bliskim odnosima jest očekivanje da će nas druga osoba „popraviti“ ili „ispuniti“. Kada očekujemo da netko drugi bude odgovoran za našu sreću, stavljamo vlastiti unutarnji svijet u ruke nekoga tko to niti može, niti treba nositi.
Psiholozi naglašavaju važnost unutarnje stabilnosti. Učenje kako pronaći mir i zadovoljstvo u sebi smanjuje šanse da vas ponašanje drugih duboko povrijedi. Ljudi su nesavršeni, i neće uvijek ispuniti vaša očekivanja. Ako svoju sreću vežete isključivo za njih, riskirate česte padove.
3. Ne uzimajte stvari osobno
Ono što drugi ljudi govore ili rade često više govori o njima nego o vama. Kada vas netko povrijedi – kritikom, odbijanjem ili izostankom podrške – zapitajte se: je li to zaista osobno ili ta osoba govori iz vlastitog straha, nesigurnosti ili nerazumijevanja?
