U jednom trenutku života pomislila sam da sam pronašla svoju sreću. On je bio sve što sam željela. Ili sam barem tako mislila. Proveli smo godine zajedno, dijelili svaki trenutak, planirali budućnost i sanjali o zajedničkom životu. Ali, s vremenom, počela sam osjećati nešto čudno, nešto što nisam mogla objasniti. U njegovom pogledu više nije bilo onog sjaja kad bi me gledao, kao da je mislio na nekoga drugog.
Nekoliko puta sam pokušala razgovarati s njim o tome, ali uvijek je sve preokretao u šalu ili me uvjeravao da umišljam. Htjela sam mu vjerovati, jer nisam mogla podnijeti pomisao da osoba kojoj sam dala svoje srce, možda ne osjeća isto prema meni. Ali srce je osjećalo ono što oči nisu mogle vidjeti.
Nakon mnogo besanih noći i preispitivanja, saznala sam istinu. Uvijek je bio s drugom. Možda ne fizički, ali mentalno i emotivno, bio je vezan za nju. Možda je čak i dok me gledao, zamišljao nju. Možda je svaku nježnost koju mi je davao zapravo bio spreman pružiti njoj. Kad je napokon priznao, osjećala sam se kao da mi se cijeli svijet srušio. Sve one godine koje smo proveli zajedno činile su se kao laž. Svaka riječ, svaki poljubac, svaka obećanja postala su bezvrijedna.
Postavila sam si jedno pitanje koje me progonilo: “Ako je svo vrijeme želio nju, da li je ikad uopće bio moj?”
Bilo je teško prihvatiti da sam živjela u iluziji. Željela sam vjerovati da je ljubav koju smo imali bila stvarna, ali kako može biti stvarna ako je njegovo srce pripadalo drugoj? Osjećala sam se izdano, ne samo zbog njega, već i zbog sebe, jer sam toliko dugo ignorirala znakove. Nisam htjela vidjeti istinu, jer je istina bila previše bolna.
Shvatila sam da nije samo fizička prevara ta koja boli. Ponekad je emocionalna prevara gora jer te ostavlja da se pitaš što nisi imao ili što nisi bio dovoljno. Što je to ta druga žena imala, a ja nisam? Jesam li bila premalo ili previše? Ali zapravo, odgovor na ta pitanja nije važan. Važno je shvatiti da, kada netko voli nekoga drugog, nikada nećeš biti dovoljno, ne zato što ti nisi dovoljna, nego zato što osoba koja voli drugu nikada neće cijeniti ono što ima s tobom.
S vremenom sam naučila prihvatiti istinu. Otišao je, a ja sam ostala sama, ali slobodna. Slobodna da pronađem nekoga tko me zaista voli, nekoga čije srce neće lutati. Jer prava ljubav ne traži zamjenu, ne uspoređuje i ne žudi za onim što nema. Prava ljubav zna što ima i cijeni to svakim dijelom svog bića.
Njegova priča sa mnom je završila, ali moja priča sa sobom tek je počela. Naučila sam da ne trebam nekoga tko će me voljeti samo dijelom srca. Zaslužujem cijelo srce, potpunu ljubav. Ako netko cijelo vrijeme želi drugu, on nikada nije bio tvoj. I možda to nije bila tvoja greška, već samo teška lekcija koju je život morao naučiti.
Jer na kraju, bolje je biti sam nego s nekim tko nikada nije bio potpuno tvoj.
