Kako pustiti najveću i najgoru ljubav svog života? Ovo može zvučati kao oksimoron, ali ja isto tako ne govorim o odnosu koji je zamalo uspio. Danas govorim o vezi u kojoj bi dala sve da postaneš osoba kakvu tvoj “jedini” želi.
Tvoji padovi su možda najgori ožiljci koje si iskusila kao odrasla žena, ali oni su blijedi u usporedbi s usponima.
Dubina tvoje ljubavi bila je beskonačna i tvoj je oprost bio nepokolebljiv. Bila si plemenita, nesebična, ali na kraju tog odnosa, ostavljena ti je praznina na lijevoj strani, bolne grudi koje mole za zrak kojeg ne mogu udahnuti. Ovo danas ja prolazim.
Ne kažem da je taj proces jednostavan. Nije. To je jedna od najtežih stvari koje sam ikada morala doživjeti u životu. On mi nedostaje svake minute, svakog dana. Većina dana uopće ne osjećam kao da je moje srce u mojim prsima. Kada mislim o nama u zagrljaju ljubavi, nisam teleportirana na godine iz prošlosti. Vraćam se u prošlost od samo nekoliko dana, kada je on držao moje lice i zavjetovao svoju ljubav prema meni bez poticanja.
No, ono što sam naučila iz ove boli, je da ne postoji jedna univerzalna istina za odnose kao što je ovaj. Bez obzira na to koliko vode sipali u puknutu čašu, voda će uvijek iscuriti. Ljubav ne bi trebala biti uvjetovana, ali oprost da. “Postoje neke stvari koje se jednostavno ne izgovore”- ovo mi je uvijek moj tata govorio.
Postoje granice koje se nikada ne smiju prijeći. S mog prijestolja ljubavi i oprosta, pogledala sam tebe i obasula te oboma. Uz mene si se osjećao voljenim, zato što sam te voljela. Oprostila sam ti jer sam te voljela. Oprostila sam ti i onda kada oprost nisi zaslužio.
Oprostila sam ti i onda kada si rekao stvari koje nikada nisi trebao izreći; kada si prešao granice koje se ne smiju prijeći.
Do sada sam doživjela duboka iskustva s gubitkom. Izgubila sam majku u ranoj dobi od posljedice raka dojke, a ubrzo sam nakon toga gotovo izgubila i oca od strašnog srčanog udara. Ne pišem ove stvari kako bi me netko sažalijevao, već da dokažem koliko tereta mogu nositi i koliko daleko mogu izdržati kada je u pitanju gubitak.
Bila sam jaka tada, i ostat ću jaka zauvijek. Vidjela sam osobu u tebi koja je bila divna, pažljiva, to je bila moja srodna duša. Ali nisam vidjela ni iz bliza kako ta pažljiva osoba nestaje sve više i više kako se kraj približavao. Bila sam borac! Bila sam plemenita! Bila sam jaka! Moja ljubav je beskrajna i moje je oproštenje, bezuvjetno. Prokletstvo! Ako sam morala doživjeti gubitak, nikad nisam dozvolila da to bude rezultat mog vlastitog nedostatka u pokušajima.
Ono što nisam uspjela shvatiti je da kada sam bezuvjetno opraštala, kada sam prihvatila riječi koje se ne mogu više povući ili poraditi na njima, tada nisam bila jaka.
Bila sam slaba u mojim uvjerenjima, jer je lakše vjerovati u one dijelove nekoga koje volite, nego se suočiti sa stvarnošću da zaslužujete bolje. Ja čvrsto vjerujem u ideju da ljubavlju nikada nećeš izgubiti, ali ćeš neizbježno izgubiti držeći se za nekoga. Ako mogu noću zaspati, a znam da sam ti dala sve što sam mogla, voljela najviše što sam mogla, čak i ako ne uspijemo, ja ću preživjeti. Ali očito nisam imala dovoljno ljubavi da se boriš za mene kako sam se ja borila za tebe. Moje beskrajno opraštanje, samo znače da ću i dalje kompromitirati dijelove sebe u pokušaju da osoba koju volim postane bolja.
Nisam te slomila, nisam te mogla popraviti, nikada te neću ni moći odrediti. Jedina osoba koja može pridonijeti aktivnom osobnom rastu si ti sam.
Nije bilo važno što je moja ljubav beskrajna. Nije bilo važno što je moj oprost bio bezuvjetan. Svi kompromisi koje sam napravila, sve tajne suze koje sam prolila iza vrata kupaonice, ništa nije značilo.
Postoji vrlo suptilna razlika između borbe za osobu koju volite i samosvjesnog uništavanja sebe za njega. Kada se boriš za nekoga koga voliš, ti si plemenita i nesebična. Možeš staviti na stranu sitne razlike, jer cijeniš ljubav između vas dvoje, više od nebitnih argumenata. Tvoj ponos tada postaje sekundarna misao prema osobi koju nosiš u srcu. Ali kada se uništavaš zbog nekoga, tada slamaš neke dobre kvalitete koje posjeduješ u nastojanju da ih preneseš osobi koju voliš. Sama sa sobom napraviš kompromis iznad riječi i djela koje nikada ne bi prihvatila prije nego ih označiš riječju „ljubav.“
A kad on ode, osjećat će se opravdan, ovlašten. Ti ćeš ostati s bolnom prazninom, i s usamljenosti koja će se graničiti na rubu nepodnošljivosti i ukupnog isparavanja osjećaja za sebe.
Ljubav je vrijedna rizika. Čak i sada dok plačem iovo pišem u 3 ujutro, ovo moje iskustvo nije nešto što ne bi voljela ponovno iskusiti. Ja volim nesmotreno, moja je ljubav iskrena i duboka. Ali ono što sam iz ovog iskustva naučila i prenosim tebi, je da nikada ne smiješ izgubiti sebe dok voliš nekog drugog.
Nemoj bezuvjetno opraštati, jer s vremenom ne samo da ćeš izgubiti ljubav prema sebi, već ćeš izgubiti i sebe.
Izvor: zdravaisretna
