Volim te, da dobro si čula ti koja to čitaš ili ti koji to čitaš. Volim te. Tebe da. Upravo takve kakvi jeste. Volim vas zaista.
Prvo da se predstavim. Ja sam Marinica, i da još jednom, zaista vas volim. Pitate se zašto? Tu nema nekog pravog razloga. Jednostavno je tako… jer ja to osjećam i jer sam rođena ovako. S ljubavlju, u ljubavi i ljubav ću ostati.
Slušaš li me ti tamo? Čuješ li da te volim? Znam da ti je teško, no ne daj se. Ne odustaj u tmini ovog svijeta jer postoji netko tko te voli. Podupirem te. Podupirem te u tvom rastu i razvoju i podupirem te u tome da naučiš voljeti sebe. Podupirem te u svim ožiljcima nanesenima od ovog svijeta i tebe samog.
I jesi vrijedan, više nego što misliš. I ne daj se… jer ja sam ovdje negdje, možda nisam u blizini, možda me ni ne čuješ, niti vidiš, ali šaljem ti ljubav, onu pravu istinsku ljubav koja granice pomiče.
I ako te drugi gaze, znaj da nisi sam, ako te ne vole i ne prihvaćaju, opet nisi sam.
Ja ću uvijek biti ovdje negdje i voljeti te, tebe da, bez ičega što bi morao ili trebao napraviti. Ne moramo ni pričati, ne moramo se niti poznavati čak, a ipak ću te voljeti.
I voljet ću te zauvijek, nebitno kako se ti ponašao i kako se ja ponašala, ali volim i postojim, tebi možda u nepoznatoj tišini nekoj, ali ja sam ovdje i volim te.
Ne zaboravi to.
Autor: Marina Knüsel
Izvor: atma
